legenda
dakako riječ je o kotorskim kršćanskim (uočiti distinkciju: kršćanski, ne katolički) mučenicima, za koje se nigdje ne spominje točno vrijeme niti razlog kao ni ime njihovih mučitelja. pretpostavlja se tek da se radi o početku 11. stoljeća.
legenda samo spominje način mučenja: bili su kamenovani, a potom obješeni.
nije poznato ni na koji način su sahranjeni, ali je bilo poznato mjesto, jer legenda i počiva na točnom poznavanju mjesta pokopa.
uglavnom, tri rečena brata su se, nakon mučeničke smrti, ukazala jednoj pobožnoj redovnici i iskazala želju da budu dostojno sahranjeni u duhu kršćanske vjere.
redovnica se s pričom o ukazanju i molbom trojice mučenika obratila za pomoć kršćanskim dostojanstvenicima u kotoru, koji su odbili njezinu molbu i javno se izrugali na njezin račun i na račun mučenika.
ponovno ukazanje braće istoj redovnici dogodilo se nekoliko noći nakon toga. ovaj put je zamoljena da njihovu molbu za kršćanskim pokopom posreduje kako zna i umije dubrovčanima.
kad je vijest o tome stigla u dubrovnik, organizirana je tajna akcija u kojoj je sudjelovao i dubrovački nadbiskup.
milecije, koji ovu legendu prenosi u zapisu, navodi točno imena trojice braće petra, lovra i andrije. nanalje spominje da je dubrovački nadbiskup bio vital, a da se dogođaj zbio 1026. godine.
poznato je iz dokumenata (bula pape benedikta VIII., koju sam u kronologiji dubrovnika već dva puta pokazala kao dokaz o darovnici lokruma benediktincima 1022.), kako je vital doista bio dubrovački nadbiskup u to vrijeme. utoliko i ova legenda o moćima kršćanskih mučenika ima donekle stvarnu podlogu.
http://img175.imageshack.us/img175/7077/image001hu5.jpg
bula benedikta VIII., 1022.
snimila d., 2006.
|