Marketing
spisi o lijekovima, herbariji bili su za ljekarnike 'sveto pismo' i na vrlo visokoj cijeni, osobito, poradi zbirke različitih recepata i naputaka o liječenju.
kao i u drugim stručnim knjigama koje su korištene, dragocjene podatke o liječenju daju margine kodeksa, gdje su redovnici znali nešto dopuniti, izmijeniti ili dodati svoja osobna zapažanja.
ni u najstarijim hrvatskim samostanima ili samostanima koji su do danas očuvani (ako je očuvana i dokumentacija) nije moguće utvrditi da li su ljekarne postojale prigodom njihova utemeljenja (12. i 13. stoljeće) kao samostalni prostor, odnosno kad su one tako uređene.
ono što nedvojbeno znamo iz dokumenata samostana male braće u dubrovniku, a potječe s početka 14. stoljeća (1317.) u kojemu je još prilikom izgradnje (na novoj lokaciji u okviru gradskih zidina) planirana ljekarna na način da može zadovoljiti jednako samostanske ali i vanjske potrebe. to navodi odmah i na zaključak o polujavnosti samostanskih ljekarni i krajem 13. stoljeća.
upravo zbog dokumentacije kao objektivnog svjedočanstva, ljekarna samostana male braće jedan od rijetkih spomenika dubrovačkog i svjetskog ljekarništva, pa "drevnim podrijetlom širi dah starine i čar romantike na cjelokupno hrvatsko ljekarništvo, a svojom dugotrajnošću stekla je jedinstvenu odliku u povijesti farmacije uopće, jer od svih ljekarni iz osvita nastajanja organizirana ljekarništva jedino je ona svojim neprekinutim trajanjem doprla do naših dana", piše v. grdinić.
poznata je dubrovačka tragedija vezana uz veliki potres 6. travnja 1667. godine, kad je uz sve velike žrtve nestalo i samostansko arhivsko blago. iz kronike najzaslužnijeg preživjelog redovnika tog doba i svjedoka užasa fra vita andrijaševića doznajemo mnogo o samostanu u razdoblju između 1643. i 1713. godine. osobito mu dugujemo što je u sekvencama vraćao kotač povijesti i unatrag opisujući neke prapočetke samostana. istina, o vjerodostojnosti i točnosti izvora nije potrebno diskutirati, ali kao trag je to vrlo dragocjen zapis.
tako se i podatak o prijelazu iz samostanske u javnu ljekarnu temelji na njegovu iskazu, ali bez čvrste povijesne potke. ono što je sigurno taj prijelaz se je događao postupno i prvenstveno kao djelo ljubavi i milosrđa.
istraživači povijesti ljekarništva zaključuju da redovnici u 'aromatorijima' nisu svoja znanja prenosili samo subraći nego da su ih liječenjem širili i među pukom. sigurno je jedno, trebalo je proći još dosta vremena da bi se ljekarne izdvojile iz samostanskih zidina, odnosno samostana i da ljekarnici ne budu isključivo redovnici. (u dubrovniku je posljednji diplomirani ljekarnik i ljekarnik franjevac uopće bio fra justinijan velnić, koji je umro krajem 80-tih ili početkom 90-tih prošlog stoljeća).
Post je objavljen 24.07.2006. u 21:33 sati.