UN TEMPO
18.07.2006., utorak
|
dakle, kad se je željelo nekoga opomenuti zbog nekog prijestupa, zaprijetilo bi mu se 'kar-om'. najčešće je ta prijetnja imala pozitivni učinak. u protivnom, osoba kojoj je bio određen 'kar', provela bi vezana za stup određen broj sati. kazna je bila tim veće jer je stup bio na glavnom trgu i kažnjena osoba bila je izložena javnoj osudi. jednom biti 'karan' značilo je nositi biljeg sramote cijeli život. to su bili lakši prijestupi, kao opomena za dugovanje, vrijeđanje, nered, javne svađe i sl. za teže prijestupe kazna se je izvršavala izvan grada, tj. izvan zidina. mjesto izvršenja bilo je područje iznad 'danača' ili i same 'danče' (danče su danas sinonim za samostan sestara reda franjevki, ali i gradsko kupalište). zanimljivo je da bi prekršitelja vezali za stup i ovisno o težini zlodjela na licu bi mu užarenim pečatom utiskivali žigove. maksimalno četiri žiga. o ostalim kaznama kojim se je republika obračunavala s počiniteljima zločina, neovisno o staležu pisala sam na drugim mjestima (o dančama vidi pod park gradac) svi ovi podaci, bilo da je riječ o 'karu' ili kaznom na dančama (a jedno mjesto iznad danača u parku 'gradac' i danas još zovu 'vješalima'), postoje u dubrovačkom arhivu s naznakom vrste kazne i njezinom trajanju, imenu počinitelja, imenu oštećenog, vremenu kad je kazna donesena, a kad je izvršena. (tekst: grijesi i kazne u dubrovačkoj republici) tako je poznato da su četvorica pobunjenika, vlastele i pučana, ili urotnika protiv vlade, bila smaknuta 1400. godine. tijela s odrubljenim glavama su bila na 'karu' izložena tri dana. 'kar', a kasnije će tu ulogu preuzeti 'orlando', bilo je mjesto odakle je vlada obavještavala puk o važnim odlukama koja su bila od općeg interesa. bilo je to mjesto na kojem su se isticale naredbe, zapovijedi, zabrane ili obavijesti, nešto kao 'oglasna ploča'. |