to je doba kad je venecija zaposjedala dalmatinske gradove i otoke u koje je uvozila kamene simbole svoje vlasti, lavove i reljefe sv. marka. zato se drži da bi isticanjem vlastitih simbola, tj. 'sv. vlaha' i 'orlanda' dubrovnik, zapravo istakao i svoju neovisnost, pokazujući istovremeno pod čijom se moćnom zaštitom nalazi.
(sveti vlaho je simbol zaštitnika grada od 10. stoljeća. to je bilo posve drugo vrijeme, vrijeme dominacije bizanta u kojem je venecija bila suparnica i protivnik dubrovnika. ovo o kojem pišem je vrijeme drugih mocnih država, drugih vladara, pa je i izbor vitezova lika samo prilagodba vremenu).
uspon dubrovnika i počinje dolaskom pod zaštitu hrvatsko-ugarskih kraljeva.
15. i 16. stoljeće jesu zlatni vjekovi - zlatno doba dubrovačke republike. pod ovom zaštitom dubrovnik ostaje sve do 1526. godine.
dok su sigismund i nasljednici na prijestolju omogućavali dubrovčanima slobodnu trgovinu po svojim zemljama, turci, s kojima je postojao drugi ugovor (od 1356. sklopljen u 'brusi'), osigurao im je trgovinu s istokom. kasnije će ih baš taj ugovor i danak koji su plaćali, sačuvati od teritorijalne pohlepe ovog osvajača.
i. mitić ovako zaključuje:
"utvrdivši se unutra i spolja, osjećajući se dovoljno jak i zaštićen da može istaći svoju političku neovisnost, Dubrovnik je, čuvši od kralja Sigismunda, njemačkih trgovaca i rudara kao i od dubrovačkih poslanika pri ugarskom dvoru za Rolanda i njegovo značenje, po ugledu na njemačke gradove postavio legendarnog viteza Orlanda na svoj glavni trg. time je istakao svoju samostalnost s obzirom na Veneciju, koja je po svim gradovima kojima je vladala postavljala reljefe Markove i lavove.
Pored toga Dubrovnik je postavljanjem Orlanda počastio i svog zaštitnika kralja Sigismunda koji je bio i grof Brandenburga i njemački kralj. Kralju Sigismundu je Orlandov stup u Dubrovniku bio znak odanosti te zemlje hrvatsko-ugarskoj kruni kao i njemu lično".
ovo je bio, uglavnom, odgovor na pitanje: zašto 'orlando' u dubrovniku?
|