Marketing
institucija karantene ili izolacije je izvorno dubrovački izum.
u usporedbi s venecijom koja je jednostavno zabranjivala ulazak svim brodovima u lagunu, odnosno milanskog vojvodstva sa strogim i okrutnim mjerama kućnog pritvora do zazidavanja oboljelih, dubrovačani su željeli spriječiti epidemiju, ali ne uništiti trgovinu. odredba vlade sastojala se u tome da posada i roba svih brodova koji dolaze iz zaraženih krajeva (locis pestiferis) treba provesti mjesec dana na otocima supetar (pored cavtata), mrkan ili bobara (malo dalje od cavtata na pučini).
ako je karantena samo usporavala ali nije zaustavljala pomorsku trgovinu. promatrano iz drugog ugla, ova mjera je bila vrlo zanimljiva jer je nastala prvenstveno kao racionalan izraz empirijskog iskustva dubrovačkih vlastelina-trgovaca, a ne onodobne medicinske profesije. akademik m.d. grmek je u povodu 600-te obljetnice osnutka karantene u dubrovniku napisao: " ... da je dubrovačka administracija do ideje o karanteni došla zahvaljujući iskustvu s izolacijom oboljelih od lepre".
tod njezinih prapočetaka i prebivanja pod vedrim nebom na otočićima pred dubrovačkom lukom, karantena se tijekom idućih desetljeća razvila u instituciju koja je imala sve ono što je za takvu ustanovu bilo nužno: regulativu, zgrade, (prvi lazaret otvoren je na otoku mljetu, 1397. godine) i osoblje. prvi naziv poslužitelja karantene bio je kacamorti (officiales cazzamortuorum). kasnije su promijenili taj naziv u officiali sopra la sanita.
u europi je kuga počinje jenjavati u 17. stoljeću, no u hrvatskim krajevima opasnost je i dalje prijetila. granica s turskim carstvom i trgovina s turcima bili su neprestani izvor opasnosti, ali i budnosti republike.
Za Dubrovačku Republiku najveća opasnost prijetila je od kuge u Hercegovini i Albaniji. Posebni sanitetski magistrat provodio je s najvećom strogošću potrebne mjere zaštite. Turska je smatrana stalno okuženom zemljom pa je sve što je dolazilo iz nje stavljano u karantenu. Osim toga, magistrat se preko svojih povjerenika stalno obavještavao o zdravlju u Turskoj.
Ako bi se zbog velike smrtnosti negdje u blizini posumnjalo na kugu, iz Dubrovnika su upućivani specijalni izviđači, državni namještenici u lazaretima, vojnici ili brijači, kadri prepoznati kugu prema glavnim simptomima (glavobolji, vrućici, povraćanju, bubonima), u taj kraj kako bi osobno izvijestili vlasti. Dubrovačka je vlada o tome vodila stalnu korespondenciju sa sanitetima ostalih jadranskih država i republikom Genovom. Posljednja kuga na dubrovačkom i općenito hrvatskom teritoriju nadživjela je za nekoliko godina i samu Dubrovačku Republiku: zabilježena je 1815, kada je došla na dubrovački teritorij s područja Hercegovine.
koliko je 'republika' bila rigorozna kad je riječ o poštivanju odredbi o karanteni i oprezna, govore sljedeći primjeri iz sudske prakse:
sudski slučaj iz epidemijske godine 1416., tako spominje kažnjavanje jednog gradskog stražara koji je za novac puštao u grad siromahe iz kužnog zaleđa. kažnjen je paljenjem kose i brade.
drugi je primjer iz 18. stoljeća. jedan vojnik je uhvaćen u prenošenju vune iz hercegovine. najprije je okovan, a onda osuđen na na 'placi' bude tri puta povučen za uže. konačna osuda je bila 8 godina veslanja na stranoj galiji u okovima. ta je kazna kasnije preinačena u 9 godina podmorske tamnice ispod kneževa dvora (o ovoj sam kazni već pisala), jer su liječnici prosudili da ne može izdržati kaznu veslanja.
kao što je napisao m.d. grmek, dubrovčani su imali prethodna negativna iskustva s različitim zarazama i odatle puno toga naučili o samozaštiti i načinu sprječavanja širenja do razine epidemije. ne uvijek uspješno, dakako.
kad su se sve protuepidemijske mjere pokazale nedostatnim, donesena je odluka o obveznoj izolaciji putnika, trgovaca, robe, životinja i to na vrijeme od 30 dana. kasnije je obvezna karantena produžena na 40 dana kad su izgrađene primjerenije zgrade za tu svrhu, današnji lazareti.
od prve odluke senata iz 1377. do (početka) izgradnje lazareta, 1590. karantena se provodila, kako sam prije spomenula, na obližnjim otocima.
i prije te odluke u dubrovniku se još od 13. stoljeća provodila odluka o izolaciji gubavaca. gubavce su smještali izvan gradskih zidina, na današnjim pelinama (danas su peline unutar zidina, ispod tvrđave minčeta. kako je nailazila nova zaraza ili nova bolest, izolacijski se prostor proširivao ili se nalazilo novo. tako je u vrijeme epidemije lepre osnovan 1306. godine prvi leprozorij, pred istočnim gradskim vratima (današnji predio ploče), odnosno mjestu na kojemu su u 17. stoljeću već sagrađeni lazareti.
ploče s lazaretima (snimio: j.p., 2006.)
Post je objavljen 25.07.2006. u 21:45 sati.