predaja, koja još živi, kazuje da je romanička katedrala građena zavjetnim novcem engleskog kralja 'rikarda lavljeg srca', koji se u brodolomu 1192. godine, na povratku iz križarskog rata, spasio kod otočića 'lokruma'. ali to je samo predaja. kako sam o ovoj predaji već pisala na jednoj drugoj temi, prenijet ću taj dio zapisa.
stari dubrovački kroničari obradili su priču o rikardu lavljeg srca i dubrovniku, odnosno lokrumu. legenda kazuje da je u 12 st. (kroničari uzimaju god. 1116., koja nije točna) engleski kralj putujući (s kraljicom u domovinu) na mletačkoj lađi, a prilikom povratka iz 3. križarske vojne, zapao u strahovitu oluju na otvorenom moru.
kralj se zavjetovao bogorodici da će u koliko se spasi sagraditi dvije crkve njoj u čast: prvu na mjestu na koje stupi čizmom, a drugu u engleskoj.
dalje, legenda kazuje da se je brod uspio dokopati malene uvale (portoč) otočića lokruma. čim su doznali za to dubrovčani su poslali svoje poklisare kralju s molbom da izmijeni svoj zavjet o gradnji crkve vrijedne 100.000 dukata, a oni će podignuti na lokrumu malenu crkvicu.
uslišavši molbu dubrovčana engleski car je dao graditi crkvu bogorodici u dubrovniku (na mjestu današnje katedral su ostaci dvaju prethodnih: bizantinske i romaničke, današnja je barokna). dalje legenda kazuje, da je rikard prvi na nagovor dubrovčana otpravio mletački brod i prema ankoni otputovao na dubrovačkom jedrenjaku.
Post je objavljen 03.07.2006. u 21:19 sati.