UN TEMPO
28.07.2006., petak
ČEDOMORSTVO U DUBROVAČKOJ REPUBLICI
 a ovaj dječak će se zvati roko (i ana i roko imaju mamu i tatu, ali o ovako malenim bebama je tekst) na tragu prethodnih tekstova je i ovaj o kojemu ću pisati. to je jedan drugačiji isječak iz životne svakodnevice stanovnika male republike, koja je nastojala u svemu parirati drugim jednako razvijenim ili razvijenijim državicama onodobne europe, ali na svoj specifičan način ipak ostati originalnom. ovaj put riječ je o čedomorstvu. spominjala sam ga, usputno, kad sam pisala o nahodištu u zlatarićevoj ulici, ali nisam detaljizirala. ovaj tekst je skraćeni izvadak iz opširnije teme koju je opisala znanstvena suradnica zavoda za povijesne znanosti instituta hazu u dubrovniku, nela lonza u zborniku anali … br. 93/93 (str. 261-303). u sudskim spisima dubrovačke republike ima i nema materijala za konkretiziranje ove teme iako je autorica u opsežnim fusnotama spomenula mnoge slučajeve imenima i mjestima u kojima se čedomorstvo dogodilo ili se na čedomorstvo sumnjalo; tko, i na koji način je o tome svjedočio; kako se utvrđivalo je li riječ o mrtvorođenoj djeci ili djeci kojoj je nakon poroda na različite, često, okrutne načine oduzet život; o zakonskoj legislativi, koja je imala uzor i uporište u zakonima drugih europskih država; o provođenju sporova; o vrsti kazne; o nemogućnosti da se dokaže zločin ili uhvati zločinac; o čestim slučajevima kad su zločin osudili i krivcu presudili rodbina ili selo; … dakle, riječ je o čedomorstvu, složenom procesu koji se može analizirati prema različitim aspektima: društvenom, antropološkom i pravnom. |