Marketing
... Bilo je i slučajeva da su dubrovački diplomati i trgovci koji su kao turski haračari mogli slobodno putovati po Turskoj Carevini nerijetko nailazili na razne predmete koje su Turci opljačkali nakon zauzeća kršćanskih krajeva, kupovali ih i donosili sa sobom u Dubrovnik. Među njima se od vremena do vremena nalazilo i svetačkih moći. Povjesničar Serafin M. Crijević piše da je dubrovački trgovac Dominik Kladurobovic Nikolin (+ 1559) bio donio u Dubrovnik i darovao dominikancima moći ruke sv. Tome apostola u kutiji ukrašenoj kristalima i pozlaćenim drvom za koju se pretpostavlja da ju je ugarski kralj Andrija II. godine 1221. bio donio sa sobom s križarske vojne. Dominikanci su je kao najveću dragocjenost pohranili u riznicu u posebnoj kapeli".
----
o gramzljivosti europskih zemalja za relikvijama setaca i svetim moćima već sam pisala. dubrovčani nisu bili izuzetak, štoviše, bili su spremni ili platititi ili na drugi način doći u posjed pojedinoj relikviji.
relikvija sv. križa, nekadašnje vlasništvo srpskog kralja uroša milutina II., nalazi se u dominikanaca. bila je donesena poslije pada srbije pod turke i 1521. darovana dominikanskom samostanu sv. križa u gružu (zapadni dio šireg područja dubrovnika, uz pristanište), ali je zbog opreza 1618. prenesena u grad, gdje je i danas.
dominikanski samostan gruž
ako je 'moćnik' izrađen u dubrovniku, što je nedvojbeno, onda je sigurno da su bile donesene samo kosti. za pretpostavit je da se približno dogodilo s moćima neraspadnute ruke i glave sv. stjepana. prenosim zaključni dio teksta stjepana krasića:
"Svjesni važnosti tih relikvija, dubrovački dominikanci su ih ne samo brižno čuvali, i sačuvali do danas, nego i štovali. Što se pak tiče moći sv. Stjepana, oni su čak bili sastavili i molili poseban oficij tog sveca. Sačuvani dokumenti svjedoče da je g. 1670. uprava toga samostana tražila i od vrhovne skupštine dominikanskog reda postigla da može moliti oficij svetoga mađarskog kralja kao "totum duplex", što se običavalo samo u slučaju značajnijih crkvenih blagdana i svečanosti. Njegov se blagdan slavio u dominikanskoj crkvi 2. rujna kao "totum duplex". Proslava tisućite obljetnice ugarskog kraljevstva, koje je ustanovio upravo sv. Stjepan, iznimna je prigoda da se - nakon što je učinjeno s moćima neraspadnute ruke - vrate kući, makar i privremeno, također moći glave velikog ugarskog kralja kao simbol državnosti mađarskog naroda i njegove pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Hrvatski dominikanci iz Dubrovnika, koji su spasili i stoljećima brižno čuvali te mađarske vjerske i nacionalne dragocjenosti, sretni su što se i na taj način mogu pridružiti veselju prijateljskog mađarskog naroda kao dokaz više nego dobrih odnosa u prošlosti i kao jamstvo isto tako dobrih odnosa u budućnosti. Dominikanski samostan u Dubrovniku - imajući u vidu da su upravo te moći stjecajem povijesnih okolnosti odigrale značajnu ulogu u tim odnosima - uvijek će biti otvoren njima i svim štovateljima sv. Stjepana da je vide i nakon toga velikog jubileja mađarskog naroda."
Post je objavljen 07.07.2006. u 08:29 sati.