UN TEMPO
24.07.2006., ponedjeljak
|
sama ljekarna u okviru hospitala utemeljena je 1420. godine. iz podatka da nije imala stalnog ljekarnika, jer je ubožnica financirana iz milodara, teško je zaključiti koliko je vremena bila otvorena i tko je obnašao ljekarničko zvanje. sličnu situaciju imamo i s prvom dječjom ustanovom, koje je bilo privatno nahodište u dubrovačkoj republici, koje se spominje još od kraja 13. stoljeća, a službeno je otvoreno tek 1432. godine. (mala digresija: u sklopu jednog vođenja, posjetila ovaj dom za nezbrinutu djecu. objekt se restaurira. glavna ulazna vrata su još uvijek zazidana. kameni vijenac i davidov psalam na kamenom dovratku očišćeni su kao i dvije bočne glavice kapitela. prozor kroz kojeg su se predavala mala ljudska stvorenja, također je očišćen, ali i on je zazidan. povrh svega su tu i željezne rešetke, zahrđale i nagrižene zubom vremena. ali sve će se to pomalo srediti). domus christi odlukom senata republike, zvanično će postati bolnicom tek u 16. stoljeću, točnije, 25. veljače 1540. godine. nakon više od sto godina još jedan podatak posvjedočit će njezinu javnost. podatak iz 1650. godine navodi obvezu "da se u Dubrovnik dovede neki vrijedni ljekarnik za službu u gradu, a osobito za bolnicu i da na sebe uzme brigu nabave potrebnih lijekova ...". iz čega proizlazi i sljedeće: a) starost prve javne bolnice, b) starost jedne od najstarijih bolničkih ljekarni u svijetu. trebalo je proći 400 godina od njezina osnivanja da ova bolnica prijeđe u privatne ruke (posjed obitelji 'šarić'. o ovoj ljekarni se na poseban i topli način osvrće, u svojoj kronologiji, i josip bersa: 'dubrovačke slike i prilike ...'). to se dogodilo (kao i mnoge druge promjene) ulaskom francuza u dubrovnik, 1806. godine. |