UN TEMPO
27.07.2006., četvrtak
|
kad bi se rodilo živo izvanbračno dijete s malim izgledima da će preživjeti, trebalo ga je zbog njega samoga, ali i zbog mještana odmah krstiti. u slučaju da je to bilo objektivno nemoguće izvesti po kršćanskom protokolu, dosta je bilo prekrižit ga krštenom vodom uz određenu molitvicu. u jednom slučaju i nedostatku vode, poslužilo se je majčinom pljuvačkom. time se je steklo pravo da se dijete pokopa obredno i među krštenu čeljad. u protivnom takav pokop je bio zabranjen. trebalo je mrtvo dijete, a uvriježeni naziv je bio nekrštenjak, odnijeti daleko izvan domašaja ljudi, jer je postojalo vjerovanje da nekršteno dijete donosi nesreću. na mljetu je ostao uvriježeni naziv tintilinić koji će proklinjati majku za izgubljene dvije duše. no ta druga duša, duša majke ubojice, koja je upravljala životom i smrti nije bila ni važna. prema vjerovanju ona je i tako bila u rukama hudobe (vraga), odnosno čedomorka je nosila stigmu vještice. k r a j |