"Idejni tvorac gradnje sadašnje barokne katedrale bio je Dubrovčanin, opat Stjepan Gradić (1613.-1683.), koji je boravio u Rimu kao neslužbeni poklisar Republike. Njegovo djelovanje i zalaganje osobito se očitovalo nakon katastrofalnog potresa 1667. godine. Nova katedrala se imala sagraditi "po idejama i nacrtima rimskih crkava, u duhu nove arhitekture koju su stvorili Rafael I Bramante, a koje je bila nepoznata graditeljima prve katedrale (...)". Stoga Gradić, prolazeći Rimom, proučava antičke i renesansne spomenike, uočava novi barokni ukus koji tada prevladava u Italiji, posebice u Rimu, te sam traži tip i oblik za dubrovačku crkvu. Uzor nalazi u rimskoj crkvi 'Il Gesu', gdje se počinje javljati osobit tip pročelja s dva reda stupova i dosta širokim i masivnim donjim dijelom nad kojim se nastavlja uži gornji dio. Tu se nalaze tri snažno profilirana portala za ulaz u crkvu. Pilastri i stupovi imaju većinom korintske glavice. Po toj osnovnoj značajki rimskog baroka rađeno je i pročelje dubrovačke barokne katedrale.
U državnom arhivu u Dubrovniku sačuvan je Gradićev spis 'Instruttione per la fabrica del Domo di Ragusa', u kojem je prikazan i predračun troškova gradnje katedrale. Iz tog spisa se očituje velika uloga Stjepana Gradića u gradnji katedrale. Spis sadržava i model katedrale, a traži se i štedljivost, tako da "temelji stare katedrale zajedno s njezinim ostacima posluže što više za gradnju nove". U tom nastojanju Gradić se 1671. g. povezao s arhitektom Andreom Buffalinijem iz Urbina, koji je načinio drveni model crkve, pročelje i stupove i poslao ga u Dubrovnik. Model nije sačuvan, ali opis modela, elaborati i analiza projekta jesu. Glavni arhitekt katedrale bio je, dakle, Andrea Buffalini iz Urbina. U gradnji su sudjelovali: Paolo Andreotti, arhitekt iz Genove, Pier Antonio Bazzi i fra Tommaso Napoli".
crkva se počela graditi (kako sam napisala) 1671. godine, a posve završila 1713. godine.
|