UN TEMPO
18.07.2006., utorak
|
sve ove tvrdnje i pisanja demantira naš vrsni stručnjak po pitanju graditeljstva u dalmaciji i njezinih graditelja prof. cvito fisković. složit ću se s njim iz barem dva razloga: - jer je svoj cjelokupni radni vijek proveo istražujući različitosti graditeljskih stilova i teško da je u tom dobio do danas dostojnog nasljednika. dakle, ono o čemu piše dokumentira i uspoređuje s graditeljskim rukopisom drugih objekata (pod 1) i arhivskim pismenima pod (2), - jer dubrovnik poznajem i njegove poredbe kad je riječ o stilovima i razdobljima nalazim ne samo u knjigama, ali i tu. jer o usporednim objektima s njim se slažu i beritić, i grujić, ivančevič, marković ... fisković drži, kako svi ovi koje sam i sama nabrojila, ali mnogi drugi koje i sam spominje nisu uočili značajke ovog prijelaznog gotičko-romaničkog stila kakav se javlja na mnogim drugim objektima u dubrovniku početkom 16. stoljeća, ali i drugdje po dalmatinskim gradovima. preplitanjem tih stilova gotike i renesanse te njihovih poznatih karakteristika dobio se sklad oblika i stvorila vrijedna graditeljska djela kao što je slučaj i s palačom sponza.  /http://img68.imageshack.us/img68/125/22962spjt3.jpg/ kad se jednom prihvati taj, u prvi mah nelogični, a istovremeno svugdje po dalmaciji zastupljen način gradnje kraja 15. i prve polovice 16. stoljeća, u kojemu dolazi do miješanja motiva odlazeće gotike i uvlačenja motiva nadolazeće renesanse, u graditeljstvu, tad će se i 'sponzu' - divonu moći promatrati jedinstvenom zgradom sagrađenom odjednom, a ne palačom građenom kroz tri stoljeća, parafraziram zaključak prof. fisković. |