UN TEMPO
28.07.2006., petak
|
opisat ću neke meni zanimljive pojedinosti i okolnosti koje se dotiču utvrđenog ili neutvrđenog čedomorstva (ali u svakom slučaju pronađene mrtve novorođenčadi), kriterija kojima se je vlast rukovodila u kategorizaciji zločina, najčešćim razlozima čedomorstva ... promatrano na nepotpuno dokumentiranom uzorku i necjelovitom razdoblju trajanja republike. iako se autorica letimično povijesno osvrnula na problem čedomorstva od srednjeg vijeka do kraja postojanja republike, posebno se zadržala i apostrofirala samo određeno razdoblje 17. i 18. stoljeća. prema njezinim analizama, a na temelju matične knjige krštene izvanbračne djece, prosjek izvanbračnog poroda kretao se oko 26. godišnje. ovdje se istovremeno daje ograda glede pouzdanosti prosjeka, jer sva djeca nisu živa rođena; mnoga od njih nisu krštena (pa tako ni evidentirana); postoji vjerojatnost da je bilo uspješno skrivene trudnoće i poroda. kad sam govorila o nahodištu, nisam spomenula ono srednjevjekovno koje je bilo smješteno na području pila izvan gradskih mira (zidina). i taj prototip kasnijem organiziranom u sklopu dimus christi, štitio je tajnost donositelja neželjenog djeteta. međutim, ne baš posve, jer je uvijek bila vjerojatnost da će na putu k nahodištu majka ili osoba kojoj je povjereno dijete biti viđena. dakle, pozicija nahodišta na pilama bila je puno rizičnija za gradske žene. što se tiče ruralnog stanovništva, osobito daljnjih djelova republike, nahodište je skoro bilo bez svrhe u slučajevima kad se je tajno trebalo riješiti neželjenog ploda. pri tom se misli isključivo na zatajenu, točnije prikrivenu trudnoću i rađanje. izgradnjom nahodišta u gradu mnogo je tog rizika, makar za gradsku čeljad otklonjeno, a u novim uvjetima postojala je mogućnost da majka izvjesno vrijeme do poroda pa tijekom babina i sama boravi u stacionaru. seoske žene koje su se odlučile poroditi uz prikrivenu trudnoću, najčešće su živu djecu ostavljala pred vratima crkve, dobrih susjeda ili jednostavno na prometnici. pitanje je, koliko te djece je uspjelo preživjeti, kao i to je li majka koja se na takav način riješila poroda s mogućim posljedicama po dijete, također pribrojena kategoriji čedomorki. omjer između izvanbračne trudnoće, poroda i čedomorstva u gradu i na selu je približno isti. razlika je u tome što je trudnoću na selu bilo teže prikrivati kao i sam porod. ovo prvenstveno: zbog teških uvjeta života i rada; zbog rodovskog načina života u velikim zajednicama pa slijedom toga i odmazde roda, najčešće rodovskog starješine, nerijetko i smrtnom presudom; zbog male sredine koja je praktički zavirivala u tuđi lonac i krevet. međutim, u slučajevima u kojima je sakrivanje trudnoće i poroda bilo uspješno jednako kao i uklanjanje svih tragova, bilo je kudikamo lakše i jednostavnije nego u gradskoj sredini. djeca su završavala u jamama, škrapama, moru, zahodskim jamama, zakopana u gustišu, nekad i u zemljanom podu samog stambenog objekta, ponekad i priklana. ostaje također otvoreno pitanje jesu li sva djeca rođena živa ili je ipak jedan dio rođen prijevremeno: kao rezultat različitih obrambenih sredstava i načina (podvezivanja, ispijanja otrovnih tekučina, preforsiranja radom, skakanja s visine …) da se manje-više regularno abortira; je li dio djece umro zbog izostanka asistencije stručne osobe i neznanja rodilje; ili je dijete rođeno živo, ostavljeno i izloženo vremenu i gladi; ili umoreno da se otkloni sramota, strah i gubitak moralnog kredibiliteta žene u društvu. ako se zna da je dio žena višekratno imalo izvanbračnu trudnoću, nešto od ovih dvojbi otpada, ali u onom vremenu (koje autorica razmatra) mala je šansa da se dokaže je li ili nije bilo izvršeno čedomorstvo. |