svakako poenta takvog obilježavanja ili stavljanja biljega na kažnjenika nije bila samom sebi svrha. imala je prije svega poučni karakter. predstavljanjem javnosti grješnika i njegova grijeha, odašiljala se jasna poruka da ništa neće i ne može proći nekažnjeno. ovo sve u nadi da se suzbiju slični grijesi i prijestupi.
kad su krajem 14. stoljeća četvorica plemića i pučana kovala urotu protiv vlade, koja nije uspjela, uhićeni su i pogubljeni. tijela su im bila izložena na stupu srama, prototipu orlandova stupa.
kad se opat mavro vetranović-čavčić, pjesnik, ogriješio o vladu, bio je deportiran na otočić sv. andriju, gdje je ostao živjeti kao pustinjak.
i mavro orbini, književnik i opat, benediktinac, čije je djelo 'kraljevstvo slavena' (tiskano u pesaru 1601.) bilo stavljeno na vatikanski 'index librorum prohibitorum', bio je kažnjen izgonom na sv. andriju.
ista je ta sudbina zadesila i brajka branivojevića (1326) i frana lucarija - burina, autora djela 'atamante' (bio je držićev sudrug u uroti).
eh da, i marin držić je morao pobjeći iz sličnih razloga. njegov pokušaj urote bio je osobne naravi, a kazna dr ga nije stigla, jer je pod nerazjašnjenim okolnostima umro u tuđini.
ovdje sam spomenula samo par poznatijih imena iz opće ili kulturne povijesti koji su bili plemići ili im je plemstvo oduzeto (držić). to što su bili i redovnici je samo iz razloga očuvanja imetka, koje je uvijek pripadalo prvorođencu.
spomenula sam i kaznu vješanjem dvojice tamničara ili čuvara kužnih bolesnika, kojima je slučajno ispao komadić odjeće umrlog u lazaretima na dančama.
Post je objavljen 09.04.2006. u 20:22 sati.