sjeverozapadni dio mljeta proglašen je nacionalnim parkom 1960. godine. prije toga je neprirodno promijenjena fauna kopnenog dijela otoka uvezenom divljači što je zasluga druga tita. na mljet su dovezeni jeleni. divlje svinje su se na ovaj ili onaj način razmnožile na otoku (neki tvrde kako su preplivale mljetski kanal s pelješca, drugi opet da su namjerno donesene na mljet. bilo kako bilo tu su. u nekim drugim vremenima, najveća domaća životinja mljeta bio je tovar (magarac), a divlja mungus ili manguc kako ga sami otočani nazivaju. danas faunsku populaciju, uz prije spomenutu divljač, obogaćuju i lasice. tvrdi se da na mljetu nema zmija. mungusi (koji su namjerno dovedeni na mljet) kao prirodni neprijatelji zmija, potamanili su ih. prilagodili se, razmnožili i u nedostatku zmija navalili na domaću perad. tako su jedno vrijeme postali naporni i opasni.
obala mljeta je razvedena. prepuna je malenih školja, što je preduvjet za bogatstvo ribljeg fonda.
prema literaturi, sredinom prošlog vijeka, riblji fond je bio skoro neiscrpan. danas se to ne može kazati. karakteristične vrste su ugor, tabinja, sopa (salpa) i početkom jeseni zubaci i orkani. od mekušaca lignja. od rakova jastog i baba. školjaka skoro više nema.
Post je objavljen 27.04.2006. u 10:21 sati.