već sam prije pisala na nekoliko mjesta o strogom zakonu dubrovačke republike (u daljnjem tekstu dr ili republika/e) za sve vrste prijestupa. neke sam i navela ponaosob; spomenula čak i izgrednike, kao i neke oblike i vrste kazni. ali to je bilo usputno.
danas ću u nešto skraćenom obliku predstaviti jednu temu kojom sam se ovih dana bavila, a riječ je o javnim gradskim prostorima ili prostorima grada, koja su često bila mjesta na kojima se je izvršavalo kažnjavanje prijestupnika.
ono što se je nekad smatralo grijehom i zašto se je sve odgovaralo, današnjem čitatelju starih arhivskih dokumenata i registara kaznenog suda, najčešće izaziva smijeh. ali to je sve uredno zabilježeno izvornim rječnikom tuženika, izjavama tužitelja i pravorijekom suda. da ne bi bilo zabune, uvijek je potkrijepljeno i pozivom na određeni članak kaznenog zakona.
da su u tom dijelu življenja i života u gradu svi uživali ravnopravnost (što inače nisu), svjedoči i činjenica što su u tim dokumentima izjednačeni građani, obrtnici, pomorci, sluge i sluškinje, ... i vlastela. razlika je, dakako, ovisila o težini grijeha. izdaja republika bila je najviši grijeh za koji se određivala smrtna kazna.
kazna je u dr bila svojevrsni ritual: poput rituala izbora kneza na mjesec dana; predaje vjerodostojnica konzulima ili slanja dukata turcima i drugima za uživanje prava na slobodu i trgovinu. bila je javna. često su te manifestacije bile prepune folklornih elemenata i u mnogim detaljima, a osobito mjestima izvršenja, podsjećale na najvažnije gradske svetkovine o blagdanima sv. vlaha ili tijelova.
Post je objavljen 09.04.2006. u 20:23 sati.