TEATRI PRAVDE I KAZNENA PRAKSA
javni prostori na kojima je ritualno djelovala ruka pravde u republici su se, tek neznatno mijenjali, tijekom stoljeća. jednako se može reći i za način i tip izvršenja kazne, neovisno o dijakroniji i djelomičnom usklađivanju, čiji uzrok treba potražiti u utjecajima prakse drugih europskih društava. 'dubrovački slučajevi', pri tom, nisu izgubili nit' svoju posebnost ni osobnost. ovo se podjednako odnosi na tip, vrstu prekršaja, načine kaznene prakse, kao i na ambijentalni milje urbane jezgre republike, koja se skoro stoljećima bitnije, a osobito funkcionalno nije mijenjala. ako je i došlo do promjene mjesta nekih ključnih sadržaja grada (primjerice mjesta: glavne straže, kompleks kneževa dvora, palače vijeća, arsenala, orlanda ...), to nije utjecalo na njihovu funkciju u kontekstu ove teme. konkretno sad mislim na nekadašnji i današnji trg 'luža', koji je sa stradunom (platea magna) činio i čini glavnu gradsku arteriju i određuje posvemašnju artikuliranost urbane gradske jezgre, namećući joj i primjereni arhitektonski sadržaj. to su diktirali uvjeti skućenog prostora, ali i obnašanje funkcija od vitalnog značenja za njegov život i razvitak, što ga je svrstalo među najrazvijenije i najbogatije državicae sredozemlja (do potresa 1667.).
ne mislim pisati o tome gdje je što bilo od poznatih dubrovačkih spomenika (koji i danas plijene pažnju), prije konačnog definiranja grada i njegovog današnjeg izgleda, tek napominjem da je dobar dio tih objekata tijekom stoljeća i posebnih uvjeta (potres, oganj), promijenio svoje prijašnje mjesto, ali ne i ulogu.
trg općenito, a osobito trg kojeg okružuje cjelokupni 'život' grada u svim vremenima i različitim zgodama bio je svojevrsni teatar.
uzmimo samo kao primjer ceremonijal svečanog slanja poslenika s dukatima turskom sultanu.
pompozno odašiljanje danka događalo se je u gradu, na trgu, pred izlaznim vratima. baš kao što domaćin ispraća svog gosta ili dragu osobu do kućnih vrata i dubrovačka vlada je ispraćala nositelja svečano uručujući mu turski danak. poklisar bi bio u paradnoj odjeći, glazbeno i protokolarno ispraćen izlazeći kroz vrata od grada.
međutim, to je bila samo farsa ili teatar za okupljeni puk. poklisar je, naime, nakon toga odsjedio najmanje dan-dva u jednoj za to određenoj kući na pločama, čekajući pravi novac (dukate, jer to što mu je svečano uručeno bilo je možda kamenje), pripremljen u praktičnoj odjeći za tako daleko putovanje.
na trgu se je održavalo igađanje u metu - palium, trka za alku, giostra i quintana, viteške igre na konjima, kazališne predstave, plesovi, karneval, festa svetog vlaha, logično je za to da su se tu održavali i kazneni obredi ili teatar pravde.
/nazive i opise igara (i neke detalje) preuzela od autorice prijevoda teksta: 'pravda na djelu: kazna i javni prostor u dubrovačkoj republici', prof. m.š., 'zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode', 2006./
Post je objavljen 09.04.2006. u 20:20 sati.