razvoj kaznenih rituala odvijao se kroz stoljeća.
neke su vrste kazna opet prisvojila određena prava na svoje prostore. tako da se je točno znalo gdje će koja kazna biti izvršena. primjerice, znalo se da će pogubljenja odsijecanjem glave biti izvršena na pločama. da će se smrt vješanjem obaviti na dančama (park gradac, toponim mjesta izvršenja i danas nosi ime 'vješala'). da će se za manje prijestupe grešnik privezati za stup srama i izložiti svim mogućim pogrdama, pljuvanju, udarcima. da će se lopovi ili prekršitelji reda, provesti u povorci na tovaru s oznakama svoga grijeha jasno istaknutog i vidljivog. one zatočene kojima je bila određena tamnica u kneževu dvoru mogli su gledati svakodnevno i puk i vlastela, bilo da su se u trijemu (svojevrsnom javnom trgu) zadržavali poslom ili besposlicom. jedino one na sv. andriji nije mogao više nitko vidjeti, kad su jednom bili tamo otpremljeni.
svakako razlike u kaznama mijenjale su se i zbog promjena koje su se istovremeno odigravale u drugim mediteranskim državama.
dubrovnik, premda nije oponašao, slijedio je ne samo u ovom segmentu, već općenito tijekove i promjene u susjedstvu (uključivo i turske običaje). nadalje, oblikovanje državnih institucija koje počinje krajem 14. i početkom 15. stoljeća imalo je svoj odjek i na kaznenom zakonu. kazneni zakon se je stabilizirao, ustalio i postao sastavnicom gradskog tkiva.
od 17. stoljeća vidljivo se mijenja kaznena folkloristika, uniformira se i pridržava strogo principa kazna-prostor, jer kazna prestaje biti ritualom. svojevrsno ublažavanje znak je (osobito kraj 17. stoljeća) slabljenja moći, ali i nastajanja moderne države, tako da možemo govoriti o bezličnosti pravde u kojoj se gubi svaka individualizacija, a prevladava općenitost ili univerzalizacija ili tipologija grijeha.
Post je objavljen 09.04.2006. u 20:22 sati.