ovim završavam prikaz 'lovrijenca', tvrđave koja će u ovom stoljeću navršiti tisuću godina, koja je samo još jedan lijepi ukras kamenom gradu, motiv slikarima, skrovište ponekom ljubavnom paru i užitak posjetiteljima 'igara' na jedinstvenoj svjetskoj prirodnoj pozornici.
u tihu ljetnu noć, kad se gradu lagano i neprimjetno već prikrada zora, ako sjediš dovoljno blizu 'lovrijenca', od valića što se sudaraju s njegovom tvrdom hridi, možeš, ako napneš uho, čuti stihove:
'o lijepa, o draga o slatka slobodooooooo'
|