prema nekakvim crkvenim zakonima (ne znam kojim, ali nedvojbeno postojećim), raspadom nekog reda, a protekom 200 godina od tog događaja, imovina i dobra toga reda potpadaju pod upravu i nadzor biskupije.
klauster (d.)
samostan klarisa, koja ni po kojem zakonu nije biskupsko vlasništvo. klarise imaju i danas svoj red, a i da ga nemaju, samostan nije gradila crkva nego država (du republika, austrougarska i bivša juga). prije nekoliko godina je gradskom odlukom samostansko zdanje (dosta devastirano i uništeno granatiranjem tijekom domovinskog rata), dodijeljeno dubrovačkoj biskupiji.
moguće ću biti malo pristrana kad ovo pišem, ali to se dogodilo na moju žalost i nas većine koji držimo te spomenike naslijeđem prošlosti i tako ih doživljavamo, da ih je trebalo otkupiti i prikladno prenamijeniti.
dubrovačka biskupija (na čelu joj je ne-dubrovački biskup, njegova 'preuzvišenost' /čuj mene, nikad ovo ne bi rekla/ mnsg želimir puljić i njegovi pomagači), odlučili su komercijalizirati objekt.
kad ovo pišem, osjećam odbojnost prema toj instituciji, jer kako kaže don branko zbutega (u jednoj zgodi kad mu je ordinarijat zabranio otvoriti neku likovnu izložbu), bog se može (srećom) moliti na svakom mjestu i ovo što je učinjeno sa samostanskim zdanjem danas, nije stvar crkve nego je to djelo sujete pojedinaca u njoj.
uglavnom, od kulture u samostanu nema skoro ni k, izuzmemo li galeriju 'klarisu' u prizemlju. prostor je ružno (odvratno komercijaliziran), a velika nekadašnja 'sala sindikata', pretvorena je u salu za povremena (rijetko i zanimljiva) predavanja.
Post je objavljen 25.04.2006. u 10:02 sati.