definitivnu stratešku zadaću tvrđava lovrijenac izgubila je 1886. godine. austrijanci su je razoružali. od tog doba lovrijenac je kasarna. za razliku od francuza koji nisu dirali starine, austrijanci su proizvoljno mijenjali njihov izgled u ovisnosti o svrsi za koji su korištena određena zdanja. tako su na 'lovrjencu' otvore za topovske cijevi proširili u prozore. i pokretni most pred ulazom zamijenjen je betonskom pločom.
kad je početkom 20. stoljeća austrija izgubila zanimanje za ovu tvrđavu i napustila je, objekt je (na sveopće negodovanje dubrovčana) bio ustupljen hotelskom poduzeću liburnija.
spomenula sam i sastanak pen kluba 1933. godine kad je lovrijenac bio uređen (sagrađeno stepenište) za potrebe održavanja ovog skupa, ali i za priredbe.
tijekom ww2, lovrijenac pod talijanskom upravom postaje tamnica za partizane i sve nepočudne elemente okupatorskoj vlasti. što se tiče namjene manje više, ali ne može se prešutjeti njihov doprinos unakažavanju objekta mnogim pregradama od armiranog betona, koje su nakaon kapitulacije italije, već 1945. godine porušene. nakon 1950. počinje sanacija objekta, prvenstveno se popravljaju pločnici i prsobrani.
već 1952. godine s ciljem zaštite i očuvanja zidina i tvrđava osnovano je društvo prijatelja 'dubrovačke starine', koje do današnjeg dana uspješno upravlja, održava i obnavlja ovo nacionalno i kulturno dobro i u ukupnosti najmonumentalniji spomenik u europi.
Post je objavljen 30.04.2006. u 21:51 sati.