UN TEMPO
25.04.2006., utorak
SAMOSTAN PUNCJELA
|
francuzi su 1808. definitivno zaključili tu povijesnu epizodu. rastjerali su opatice (klarise-puncjele), a u prekrasan atrij uselili konje i konjušare (što ti je francuska kultura! usput, to su učinili i u dominikanskom samostanu), artiljerijski arsenal (arsenal je egzistirao još i u austrijsko vrijeme uprave nad dubrovnikom). u jednom dijelu bio je i oficirski dom. za razliku od francuza, austrijanci su se pobrinuli unakaziti ovo zdanje republike, a ne samo devastirati ga. sazidali su arkade u atriju samostana, napravili otvore na prvom katu, kao u pravoj kasarni i nadogradili su dvije zgrade: jugoistočno sjeverozapadno uz rubove samostana kao pomoćne objekte u službi vojarne. žalosno, ali istinito za gradnju su koristili kamen gradskih mira (zidina). tako je zbog te dogradnje srušeno krunište torete pod kulom sv. luke, zid u tvrđavi bokar i dio fasade pod kulom puncjela.   krunište bunara u klausteru (d.) u vremenima nakon austro-ugarske vladavine, samostansko zdanje je uglavnom propadalo. što iz razloga ne korištenja objekta, što utjecajem zuba vremena. više od 30 godina nije imao nikakvu namjenu. u novoj državnoj tvorevini - jugoslaviji, točnije 1948., cijela tadašnja država po dekretu imala se pozabaviti opismenjavanjem i 'kulturom' širokih narodnih masa. ne'š' ti vraga! najednom babe i djedovi počinju ići u školu i završavajući je s jedva naučenim pisanjem svog imena. ali tom vremenu dubrovnik ipak duguje zahvalnost, kad je riječ o ovom spomeniku kulture, koji je i pojedinačno ušao u unescov popis kulturnih spomenika nulte kategorije (ova kvalifikacija je danas ukinuta, mislim 0-ta). |