UN TEMPO
25.04.2006., utorak
SAMOSTAN PUNCJELA
|
bez namjere da ponavljam napisano, ovdje moram ponovno naglasiti stari dubrovački običaj nasljeđa. da bi zaštitili imanja i ime te onemogućili rodoskvrnuća, dubrovačka vlastela (brojno u manjini), držala su se strogih pravila. imanje je nasljeđivao najstariji sin. ostala muška djeca, kako bi se onemogućila udaja za niži stalež, odlazila su u neke od crkvenih redova. iznimka se je radila samo u slučajevima kad su odaslana na školovanje izvan republike, tamo i ostala (oženjeni ili ne). u slučaju da su se i izvan domovine ženili iz neodgovarajućih staleža, bio im je zabranjen povratak u dubrovnik. ista je stvar bila s ženskim pripadnicama povlaštenog staleža - vladikama. samo najstarijoj u obitelji bio je osiguran miraz, odnosno, omogućena udaja. ostale, a obično su to bile obitelji s brojnom djecom, završavale su u samostanu. nekad bi se tu našlo i više sestara, a najčešće, najbliže rodbine. samo kao ilustraciju spomenut ću kćeri pjesnika ivana gundulića koje su završile u dumnama. dumne, a bez obzira na vrstu reda, bio je uvriježen i opći naziv za časne sestre. |