1842.
Njemački pisac Karl May, rođen 25. veljače 1842., stekao je veliku popularnost svojim pustolovnim romanima o zgodama indijanskoga poglavice Winnetoua i njegova bijelog prijatelja Olda Shatterhanda. May je zgode na Divljem zapadu opisao s dubokom privrženošću crvenokošcima, a SAD je posjetio tek kad je postao jedan od najčitanijih svjetskih pisaca.
/jutarnji/
Možda je Goethe najpoznatiji njemački pisac na svijetu, ali je najčitaniji – s prodanih 100 milijuna primjeraka svojih knjiga – Karl May. ...
osporavan kao književnik, may nikad nije ušao u povijest književnosti iako je njegova popularnost nadmašila mnoga velika književna imena; njegova se djela čitaju i danas jednako kao i kad su stvarana; jedan je od najprevođenijih njemačkih autora; iskreni lažljivac s bujnom maštom koji je na neviđeno do u detalje opisivao krajeve i likove koje nikad nije vidio; bez namjere je svojim čitateljima, posebno mlađoj publici približio američki divlji zapad i postao prvim bijelim borcem za prava američkih indijanaca i općenito borac protiv rasizma i netolerancije; s kriminalnom prošlošću i bez dovoljnog školskog obrazovanja (završio je samo tvornički školski tečaj, jer je bio izbačen iz škole za učitelje), ostao je književno nezreo, ali pitkost teksta i akcija u njegovim pričama privukla je pažnju filmskih redatelja, koji su najpoznatije među njima i ekranizirali; prvi put je otputovao na poprišta zbivanja svojih priča 1900. ili 12 godina prije smrti i to u egipat, palestinu i šri lanku; po povraku je otputovao u ameriku, ali američki jugozapad nije posjetio; na kritike suvremenika se nije osvrtao, proizveo je sebe u doktora znanosti (oduzet mu je taj naslov) i neskromno je svoje maštanje uspoređivao s danteom i njegovim opisom pakla, raja i čistilišta; bez alata i zanata, umro je 1912. kao vrlo bogat čovjek; njegovo je djelo i danas predmetom simpozija i rasprava kao fenomen karla maya.
Karl May, za malobrojne neupućene, najbolje je prodavani njemački pisac svih vremena, znatno ispred Goethea, Hermanna Hessea ili Thomasa Manna. Njegovi detaljni opisi kauboja i Indijanaca, prerija i kanjona, oblikovali ono što su naraštaji, ne samo Nijemaca, smatrali SAD-om.
Zbog njega su mnogi još mnogi još uvijek ludi za Zapadom, a neki nikad nisu izgubili ljubav prema Winnetouu, hrabrom apaškom poglavici, Old Shaterhandu i Old Surehandu, graničarima njemačkog podrijetla, izmišljenim herojima njegovih romana. Sada, mnogo godina nakon njegove smrti, 1912., kult Karla Maya napokon zahvaća SAD. Sveučilište Texas Tech u Lubbocku nedavno je organiziralo simpozij o piscu i planira uspostaviti arhiv Karla Maya.
May nikad nije vidio američki jugozapad, iako je boravio u SAD četri mjeseca. Kao osuđeni kradljivac i varalica, znatan dio stvaralaštva napisao je u zatvoru. Priče su mu prodane u nakladama od više stotina milijuna primjeraka, ljubiteljima, među kojima su bili i Adolf Hitler, Albert Einstein i Helmut Kohl.
Mayova djela nude prilično točan opis plemena i područja američkog jugozapada.
Međutim, May jer "napisao i dosta toga pogrešnog o američkim Indijancima, ali drago mi je zbog onoga što i danas čini za turizam", izjavio je Ben Sherman, predsjednik zapadnoameričke indijanske trgovinske komore. U Lubbocku je, primjerice, osnovana tvrtka
Winnetours, malo neprofitno putničko poduzeće, koje organizira putovanja za ljubitelje Karla Maya.
May je autor 80 knjiga, od kojih trećina opisuje američki Zapad. Rođen je 1842. godine kao jedno od 14-oro djece siromašnog tkalca. Do četvrte godine bio je gotovo slijep. Četri je puta zatvaran - jednom zbog krađe sata, lule i cigaretšpica, drugi put zato što je jahao na ukradenu konju po rodnoj Saskoj poput odmetničkog kauboja.
U zatvorskoj knjižnici May je pronašao magazine s napisima o indijanskim sukobima, građanskom ratu i o zlatnoj groznici u Kaliforniji. Uskoro je počeo pisati vlastite knjige, a kada je krenula njihova prodaja počeo je 'prodavati' priče o svom životu. Nazvao se doktorom Old Shatterhandom tvrdeći da su njegova djela plod dugih laboratorijskih proučavanja i njegovih gotovo 30-godišnjih putovanja.
U stvarnosti May je na prvo putovanje u inozemstvo krenuo tek 1900., i to u Egipat. Tek poslije je išao u SAD, ali samo do New Yorka. link
vikipedija
http://209.85.135.104/search?q=cache:ZOuof21IRq4J:bs.wikipedia.org/wiki/Karl_May+pisac+karl+may&hl=en&ct=clnk&cd=1
http://209.85.135.104/search?q=cache:ngM1MA92kZ4J:www.merlin-world.com/karl_may.htm+pisac+karl+may&hl=en&ct=clnk&cd=6
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c4/KarlMay.jpeg
1906.
25. veljače - Na današnji dan 1906. u Honnefu na Rajni rođen je skladatelj i dirigent Boris Papandopulo. Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa "Kola" u Zagrebu i "Zvonimira" u Splitu te ravnatelj Opere HNK i dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskog krugovala, ravnatelj Opere u Rijeci te dirigent Opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih opusa (oko 440 djela) u hrvatskoj glazbi.
/vijesti hrt/
hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice maje strozzi-pečić i oca grčkog plemenitaša konstantina papandopula.
djela:
opere: "Sunčanica" ; "Amfitrion" ;"Rona"
baleti: "Zlato" ;"Teuta" ; "Kraljevo" ;"Hommage a Bach" ;"Istarske freske" ; "Marulova pisan"; "Muka gospodina našega Isukrsta" ; "Hrvatska misa" ; "Podnevna simfonija" ostala djela: Osam studija ;Osorski requiem pere:
http://vijesti.hrt.hr/ShowArticles.aspx?ArticleId=22566
http://vijesti.hrt.hr/vijesti//images/Boris_Papandopulo.jpg
1841.
Pierre-Auguste Renoir (Limoges, 25. veljače 1841. - Cagnes, 17. prosinca 1919.), francuski slikar
vidjeti već napisano o renoiru, 17. prosinca
francuski slikar impresionist, piere auguste renoir, umro je 17. prosinca 1919. u cagnesu.
poznat je po svojim ružičastim, oker i plavim tonovima; slikar pejzažist i slikar pariza; slikar žena; slikar glava dječaka.
ostavio je bogati opus; slikao je do duboko u starost iako se posljednjih godina bavio i modelarstvom. kad zbog poodmakle artroze više nije mogao držati u ruci kist, privezao bi ga za dlan i crtao, crtao.
1801.
dubrovački svećenik isusovac, diplomat, epičar i govornik benedikt stay (stojković) ili benedictus stay ili aretas epidaurensis, umro u rimu 25. veljače 1801. (rođen u dubrovniku 26.10.1714).
što reći o osobi koja je od rima do londona slovila kao lukrecije 18. stoljeća (tit lukrecije, rimski pjesnik i filozof 99-55 p.n.e), osim ukratko onoga što o njemu piše dr. ivica martinović:
rođen kao prvijenac u obitelji petra frana staya i ane vlajki; školovan na collegium ragusinum, isusovačkom učilištu za svećenički poziv u dubrovniku; nakon dolaska u rim postaje privatnim učiteljem na dvoru caserta-gaetani, a uz preporuku r. boškovića dodijeljen mu je arhiprezbiterijat crkve sv. jeronima te profesorom retorike u rimskom arhigimnaziju, sapienza; u svojstvu tajnika opsluživao je tri pape i obnašao najviše crkvene dužnosti često u prilikama da održava svečane govore kao vrsni retoričar; pisao je o alessandru farneseu; descartesu, newtonu i boškoviću, dokazujući uz književno i poznavanje prirodoslovnih, fizičkih i filozofskih tema; sve je svoje radove pisao epskim stilom (heksametrom); rukopisi se čuvaju u nsk; tijekom svoje blistave karijere zadužio je dubrovnik vjernom službom kao diplomat u službi domovini (između ostalog njegovom zaslugom je nastavljeno dubrovačko učilište i nakon ukinuća isusovačkog reda); epizoda o dubrovačkom potresu 1667. (dubrovačka velika trešnja), koju je majstorski oblikovao tiskana je u završnici četvrte knjige epa 'philosophiae ... libri sex', a potom uvrštena u pjesnički zbornik akademije 'degli arcadi', a u 19. stoljeću prepjevana je na talijanski, njemački i hrvatski jezik.
Post je objavljen 25.02.2007. u 23:51 sati.