1607
"Četiri stoljeća obrazovanja nacije Od početka sedamnaestog stoljeća kroz zla i dobra vremena pisano blago Hrvata do danas se čuvalo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Nacionalna i sveučilišna biblioteka u četvrtak slavi svoj 400. rođendan. Za taj datum uzima se dan 22. veljače, kada je tiskana prva hrvatska knjiga ''Misal po zakonu Rimskog dvora'', knjiga je tiskana na glagoljici 1483. godine.
Preteču Nacionalne i sveučilišne knjižnice osnovali su 1607. g. isusovci kada su došli na zagrebački Gradec. Iz nje se danas razvila Nacionalna i sveučilišna biblioteka. Do 1645. knjižnica ima svoju posebnu dvoranu, knjižničara i pravila čuvanja i posuđivanja knjiga. Dolaskom humanizma i renesanse po prvi puta se može vidjeti da su i svjetovne vlasti prepoznale značaj knjižnica te ih počele novčano pomagati. Dubrovački senat, na primjer, 1501. i 1511. godine poklanja isusovcima novce potrebne za dovršenje knjižnične dvorane. Otkriće tiskarstva tako je raširilo upotrebu knjiga pa je tako i knjižničarstvo postalo potrebno u dijelovima gdje je do tada pismenost bila mala, a to je i vrijeme procvata hrvatske književnosti. Dolaskom isusovaca, otvaranjem škola i gimnazija ostvaren je bitan čimbenik koji je od velikog utjecaja na razvoj hrvatskog knjižničarstva. Nakon seljenja iz prostora u prostor 1883. godine knjižnica seli u prostorije Sveučilišta, no samo privremeno. Sabor 1907. godine donosi odluku o gradnji nove zgrade. Kako to već biva s političkim odlukama gradnja je započela tek 1911. godine, a knjižnica se s više od 120.000 svezaka seli u zgradu na Marulićevu trgu. Današnja zgrada knjižnice otvorena je 28. svibnja 1995. godine nakon desetak godina priprema i gradnje. Povodom obilježavanja godine obljetnice osnutka pripremljeni su i popratni događaji koji će kroz cijelu godinu obilježavati 400. obljetnicu rođenja ove vrijedne institucije".
ovaj tekst je napisao Branimir Antičević
http://209.85.135.104/search?q=cache:UzCyAe5Zw6kJ:www.javno.com/goto.php%3Fid%3D10142+obljetnica+nacionalne+i+sveu%C4%8Dili%C5%A1ne+knji%C5%BEnice&hl=en&ct=clnk&cd=9
komentar na tekst: četiristo godina nacionalne i sveučilišne knjižnice
ovo mi nije nikakvo iznenađenje, jer nsk već godinama slavi svoj osnutak stoljećima unatrag, ali nisam prije pisala vremeplov.sad ga pišem. zato i želim napisati svoje mišljenje o datumu, a posebno o godini osnutka ove respektabilne hrvatske institucije.
skloni smo kritizirati mitomane u drugim državama, a pritom ne primjećujemo svoje vlastite mitove ili imamo samo želju da se je to nešto dogodilo onda kad bi mi željeli da se je dogodilo, pa glatko mijenjamo vrijeme nekih događanja.
ovo o čemu pišem je samo jedan primjer te mitomanije.
uzimati godinu tiskanja najstarije glagoljične tiskane knjige - inkunabule (ili prvotiska) 'misal po zakonu rimskog dvora', 22. veljače 1483. za datum proslave nsk, još i mogu progutati, jer uvijek s nekim datumom počinje svaki spomendan.
osim toga nepoznato mjesto tiska ove inkunabule i činjenica da je hrvatska domovina glagoljice te oblik slova koji se ni na jednoj od pet očuvanih knjiga na glagoljici ne pojavljuje, daje za pravo zaključiti da je ta najstarija knjiga i tiskana na tlu hrvatske.
ali godina osnivanja nacionalne i sveučilišne knjižnice je više nego megalomanska i posve je netočna. vezuje se uz isusovački red i njihove kolegije, odnosno knjižnice kao instrumentarij ili infrastrukturu isusovačkih škola, kasnije kolegija i učilišta.
to je i pretenciozno i lažno predstavljanje.
zagreb jest glavni grad države hrvatske; grad s najstarijim hrvatskim sveučilištem i posve je opravdano da ima i najveću knjižnicu. mora li ona biti zato i najstarija, posebno ako nije, a da bi bila respektabilna izgledom, brojem primjeraka, vrstom građe, brojem zaposlenih, stručnim i znanstvenim kadrom? ne, ne mora.
uzimati kao godinu svog nastanka spomenutu 1607., što je ustvari spomen na knjižnicu isusovačkog kolegija u zagrebu je nevjerojatna izmišljotina.
naime, papa klement XIV. raspustio je isusovački red 1773. godine. carica marija terezija je u sklopu svojih reformi obrazovanja, 1776. dekretom osnovala kraljevsku akademiju znanosti kao najvišu školsku ustanovu, a ona je obuhvaćala filozofski, teološki i pravni fakultet.
ukoliko zbirka knjiga isusovačkog kolegija nije napustila tadašnju hrvatsku (kao što je bio slučaj s većim dijelom knjižne građe istoimene knjižnice u dubrovniku), onda su joj slijednice bile knjižnica(e) kraljevske akademije. to potvrđuje i autor teksta koji sam prenijela uz ovu obljetnicu - 1883. godinu.*)
izgradnja posebne zgrade nacionalne knjižnice, sukladno odluci hrvatskog sabora, odobrava se odlukom iz 1907., odnosno realizacijom 1911., odnosno, 29. rujna 1913., kad je izgrađena i otvorena na marulićevom trgu jednako vrijedna kao arhitektonsko djelo uz blago od 120 tisuća jedinica koje je skrivala u svojim njedrima ili hramu hrvatske kulture.
e sad stvarni podatak:
nacionalna knjižnica u zagrebu kao glavna knjižnica zemlje osnovana je između 1850-1859 (a najvjerojatnije 1853.) u vrijeme bachovog apsolutizma i to zakonskom odredbom. u tom svojstvu ili s naslovom 'Bibliotheca nationalis' dobiva stalnu donaciju i svojevrsni 'obvezni primjerak' tiskane građe au monarhije. od 1875. pridodana joj je i imovina muzejske knjižnice, utemeljene u doba ilirskog pokreta te od 1914. joj je priključna i 'Metropolitana', bogata zbirka knjiga i dokumenata 'kaptolske prvostolne crkve' samo na korištenje ne i u posjed.**)
to je zapravo stvarni datum osnutka današnje nacionalne i sveučilišne knjižnice, najveće knjižnice hrvatske.
a sad da se vratim na pisanje novinarskog pera čiji sam tekst prenijela. branimir antičević je eklatantan primjer kako neupućeni 'novinari' mogu iskrivljene podatke plasirati javnosti kao istinu.
imenovani je napabirčio par podataka, izmiksao ih i riješio svoju zadaću. to što je pobrkao kruške i jabuke i prodao ih pod voće, nikom ništa.
dakle, ovako piše ovo spomenuto novinarsko pero:
dubrovački senat, na primjer, 1501. i 1511. godine poklanja isusovcima novce potrebne za dovršenje knjižnične dvorane.
kad nam je poznato da su prvi isusovci došli u zagreb tek 1606/7. i tih godina osnovali gimnaziju (učilišta i širenje znanosti i kulture su utkani u konstitucije isusovačkog reda), a u dubrovniku osnivaju kolegij tek 1662., citirana rečenica postaje vidljivi odraz neznanja, nezainteresiranosti i površnosti pisca teksta branimira antičevića.
o njegovoj novinarskoj savjesti ne treba trošiti riječi.
od napisanog teksta, točna je jedino godina koje imenovani navodi i to:
- 1501.: senat dubrovačke republike osigurava novac za izgradnju posebne prostorije u dominikanskom samostanu koja će biti "ures rečenom samostanu i na utjehu kako svim našim građanima tako i strancima koji se zadržavaju u našem gradu", piše u odluci senata.
to dalje znači da je te 1501. počela ili bila u tijeku izgradnja javne knjižnice dubrovačke republike u krilu dominikanskog samostana ili 160 godina prije dolaska isusovaca u dubrovnik, ništa manje;
- odakle je izvukao 1511. nepoznato mi je, jer slijedeća najranija godina u povijesti knjižnica u dubrovniku je 1513., a vezana je uz trebinjskog biskupa kružića koji je svoju knjižnicu od 300 knjiga te godine ostavio dominikanskoj i franjevačkoj knjižnici, ali na korištenje svim učenim dubrovčanima;
- 1527. i nikola barneo ostavlja svoju privatnu knjižnicu dubrovniku i mladeži dubrovačkoj, odnosno javnosti, riječima oporuke:" "na čast domovini, korist mladeži dubrovačkoj i na utjehu starijima".
---
uz proslavu 400. obljetnicu osnivanja javne knjižnice u zagrebu kao preteče NSK, što je netočno, a analogijom s takvim podatkom tvrdim: da je javna knjižnica u okrilju katoličkih redova u dubrovniku starija od nsk za ciglih 105 godina.
/točnost podataka provjeriti u knjizi: aleksandar stipčević: povijest knjige, zg, MH, 1985., str. 252-253/.
*)
navodno je knjižnica do 1773. bila smještena na katarininom trgu u zgradi današnje gornjogradske gimnazije, a od 1883. u zgradi današnjeg rektorata.
**)
metropolitana je zadržala staru lokaciju na marulićevu trgu dok joj se ne osigura prostor u okrilju kaptola, gdje je i nastala.
- kraj -
1732.
1. predsjednik sjedinjenih američkih država (1789.-1797.) godine. george washington rođen u virginiji, 22. veljače 1732.
po struci geometar, posjednik plantaža, vrhovni zapovjednik kontinentalne vojske i otac nacije
s a d.
1913.
hrvatski književnik i dramski pisac ranko marinković , rođen je na visu, 22. veljače 1913.
o njemu sam pisala o obljetnice smrti. vidi pod 28. siječanj.
22. veljače - Ranko Marinković, viški Voltaire, rodio se 22. veljače 1913. u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. U okupiranom Splitu uhićen je te interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, zatim u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH-a i Nakladnom zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. direktor je Drame zagrebačkoga HNK. Godine 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, na kojoj radi do umirovljenja. Bio je redoviti član HAZU-a od 1983. i član Društva hrvatskih književnika od 1948. U dva je mandata bio vijećnik HDZ-a u Skupštini grada Zagreba. Hrvatski književnik Ranko Marinković bio je poznati prozni i dramski pisac, odavno uvršten u obveznu školsku lektiru. Kad je njegov roman "Kiklop" prenesen na filmske i TV ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Marinkovićev književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane. Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama "Albatros". Poslije Drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele. Neke od njih poslije će se naći u znamenitoj zbirci "Ruke". Pojava svakoga novog Marinkovićeva djela bila je veliki književni, kulturni, pa i društveni, događaj, iako je stvarao u sjeni službeno favoriziranih autoriteta. Praizvedba drame mirakla "Glorija" 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija, jer se izdignula iznad cjelokupnoga tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu "Kiklop", koji se pojavio deset godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči Drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, suptilnom ironijom, pa i crnim humorom. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman "Zajednička kupka". Svoj je opus zaokružio 1993. godine djelom simbolična naslova "Never more" (Nikad više). Kao da se u miru sljedećih sedam godina, danju skrbeći o obitelji, a navečer igrajući šah, Ranko Marinković želio pripremiti za odlazak na Vis, otok svojega rođenja. Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani "Kiklop" i "Never more". Marinkovićeva su djela prevedena na mnoge jezike.
http://vijesti.hrt.hr/vijesti/ShowArticles.aspx?ArticleId=22438
1987.
američki slikar, dizajner i filmski stvaratelj andy warhol, umro je na današnji dan 22. veljače 1987.
Američki slikar, fotograf, filmski autor i otac pop arta. Andy Warhol ili pravim imenom Andrew Warhola rođen je 6. kolovoza 1927. godine u Pittsburghu. Warholovi roditelji bili su češki emigranti. Otac Andrej i majka Julija Zavacky vjenčali su se 1909. godine u mjestu Mikovi, a oko godine 1913. otac je otputovao u Sjedinjene Države. Julija mu se pridružila tek 1921. godine, a zatim su uslijedila djeca: Paul 1922., John 1925. i Andrew 1928. godine. Svo to vrijeme obitelj živi skromno. Otac radi teške fizičke poslove u čeličani, a majka radi cvijeće od papira, šara uskršnja jaja i uopće, bavi se ručnim radom, čime dopunjuje kućni budžet.
ostatak pročitati na ovom pf i na ovoj adresi
što je preneseno s adrese
Post je objavljen 25.02.2007. u 23:43 sati.