UN TEMPO
20.02.2007., utorak
VREMEPLOV 27. 12.
|
1571. njemački astronom i znanstvenik friedrich johannes kepler, rodio se u weil der stadtu, 27. prosinca 1571. o kepleru sam već pisala, vidi str. 10. 1822. bjesnoća i ... francuski kemičar i biolog, osoba koja je zadužila medicinu i znanost, unaprijedila neka područja gospodarstva, poznati antifašist, louis pasteur,rođen je 27. prosinca 1822. suosnivač stereokemije (disciplina proučavanja prostornog rasporeda atoma); baveći se fermentacijom alkohola i mlijeka, otkrio probleme i načine otklonjanja s ciljem poboljšanja samog efekta fermentacije; otkrio da su određeni mikroorganizmi osjetljivi na toplinu, što je dovelo do otkrića sterilizacije ~pasterizacije (medicina), kao i nuz efekta uvođenjem fenola za dezinfekciju; istraživač cjepiva protiv zaraze izoliranjem uzročnika i otkrićem seruma; zaslužan je za cjepiva protiv antraksa (crni prišt, bedrenica) i bjesnoće. vratio je bonnu počasni naslov doktora, nakon bombardiranja pariza. osnovani 1888. pasterov zavod u parizu produbljuje njegov inicijalni istraživački rad. 1831. podrijetlo vrsta na današnji dan, 27. prosinca 1831. otpočelo je jedno putovanje, čiji će rezultati iz temelja promijeniti shvaćanja o podrijetlu čovjeka kao dijela prirode. na petogodišnje putovanj jedrenjakom beagle, engleski prirodoslovac još mladi charles darwin (1809-1882), krenuo je u istraživački poduhvat. na svojim destinacijama prikupljao je bilježio i crtao svoje arheološke nalaze na temelju kojih je došao je do epohalnog otkrića, teorijom o evoluciji živih bića, koja je uzrokovala znanstvenu revoluciju. svoja zapažanja i hipoteze objavio je 1859. u djelu "podrijetlo vrsta", dokazujući da u prirodi vlada zakon odabiranja i da se u tom procesu pojavio čovjek kao najviši oblik života, odnosno kako su se živa bića postupno od jednostavnijih razvijala u složenije. tu teoriju danas poznajemo u terminologiji kao darvinizam. darvinizam: "teorija o biološkoj evoluciji i postanku biljnih i životinskih vrsta s čovjekom kao najvišom posljedicom prirodnog odabiranja i borbe za opstanak" (Rječnik stranih riječi / Anić-Goldstein). 1906. hrvatski skladatelj, ivan brkanović, rodio se u mjestu škrljari blizu kotora na današnji dan, 27. prosinca 1906. o njemu je u vikipediji zapiano: Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se u Parizu. Bio je zborovođa, srednjoškolski nastavnik, dramaturg Opere HNK u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije te profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Intenzivno se bavio glazbenom publicistikom i bio je predsjednik udruženja kompozitora Hrvatske. Prve skladateljske uspjehe postigao je zborskim skladbama, a velikim instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim oblicima postigao je antologijske domete. obrađujem ga (bez pobližeg poznavanja ovog životopisa) iz razloga i podatka što u brkanovićeve antologijske domete spada 'ekvinocij', za čiji libret je poslužio dramski tekst dubrovčanina iva vojnovića. 1925. Pismo majci Jesi li živa, starice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek' uvečer nad kolibom tvojom Ona čudna svijetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često Zbog mene veoma zabrinutu I da ideš svaki čas na cestu U svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često Uvijek isto priviđenje muči: Kako su u krčmi finski nož U srce mi zabili u tuči. Nemaj straha! Umiri se , draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam Da bih umro ne vidjevši tebe. Kao nekad, i sad sam nježan, I srce mi živi samo snom, Da što prije pobjegnem od jada I vratim se u naš niski dom. Vratit ću se kad u našem vrtu Rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru Budiš me ko' prije osam ljeta. Nemoj budit od sanjane snove, Nek' miruje ono čega ne bi: Odveć rano zamoren životom, Samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina si utjeha moja, Svijetlo što mi sja istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često Viđaju onako zabrinutu, I ne idi svaki čas na cestu U svom trošnom starinskom kaputu.S. A. Jesenjin 1925. stihovi su ruskog pjesnika, lirskih pregnuća sergeja aleksandroviča jesenjina, koji je umro u noći od 27. na 28. prosinca 1925. u lenjingradu (iz tog razloga kao datum njegove smrti stoji jedan ili drugi datum). naime, jesenjin se je objesio u jednom petrogradskom hotelu, prije toga razdrljavši ruku, krvlju je napisao stihove pjesme 'do viđenja prijatelju, do viđenja'. značajni ruski liričar potjecao je iz sirotinjske ruralne sredine; bio je oduševljeni pristalica boljševizma; preko bloka i drugih književnika, stupa u književni krug; postaje suradnikom grupe imažinista (književni pravac uoči I. svj. rata koji je krenuo iz engleske preko amerike da bi u moskvi (1919-1929) poprimio pjesnički boemizam. glavna pažnja imažinista je slika /lat. imago, imaginis/); nesređeni privatni i intimni život i tri braka (jedan s uglednom pjevačicom i i glumicom isidorom duncan; odaje se pijanstvu i boemskom životu; u teškoj duševnoj krizi i nesporazumima sa svoja dva ja, počinja samoubojstvo. pjevao je o onom svijetu čiji je odazak bio i neminovan i istovremeno bolan. posvetio je poeziju selu, prirodi i jednoj, u njegovom svijetu, drugačijoj rusiji. "Jasnoća i čistoća forme, impresivna iskrenost i snažna čuvstva, nostalgični ugođaj i ljubav za rodni pejzaž osnovne su kvalitete njegovih pjesama ". (t. čumbelić). opširno o jesenjinu (1) još o jesenjinu (2) |