UN TEMPO
19.02.2007., ponedjeljak
VREMEPLOV 17. 12.
|
1957. zlatni danci jagoda truhelka, pedaška djelatnica i pripovjedačica, rodila se u osijeku, 5. veljače 1864. umrla je u zagrebu 17. prosinca 1957. o truhelki sam zapisala na drugoj temi ovo: "truhelka je završila učiteljsku školu u zagrebu, a potom je učiteljevala u osijeku i gospiću. kasnije je imenovana nastavnicom na zagrebačkom 'liceju', bila je ravnateljicom 'više djevojačke škole' u banja luci, a do umirovljenja nastavnica u učiteljskoj školi (preparandiji) u sarajevu. nakon umirovljenja do smrti ostaje u zagrebu. truhelkin književni rad počinje suradnjom u zagrebačkom 'vijencu' i sarajevskoj 'nadi' s pripovijetkama na temu žena i odnos među spolovima, početkom 90-ih godina 19. stoljeća. uglavnom se koristila pseudonimom a.m. sandučić. još je 1897. u 'nadi' počela objavljivati psihološki roman 'plein air' s tematikom žene: njezinih prava, bračnih normi, društvenih stereotipa i drugim oblicima etičkih dilema. truhelka je u određenom smislu predstavila ženu posve drugačijom i neovisnom dajući joj kao subjektu intelektualno superiorno značenje, prkoseći tradiciji tadašnje hrvatske proze koja ju je idealizirala ili demonizirala. kad je riječ o umjetničkoj vrijednosti truhelkina romana, kritičari se slažu da je njezina proza obojana impresionističko detaljističkim naturalizmom. bitna odrednica je naglašena tema od početka do kraja radnje. ona održava na okupu cjelinu romana ispričanu umjerenom eruditivnom naracijom uklopljenom u milije hrvatske i europske kulturne baštine. u prvom planu je čitka ljubavna fabula iznesena u stilu trivijalnog pripovijedanja. između ovog i onog slijedećeg (povijesnog) truhelkinog romana u nastavcima, objavljena je pripovijest "četvorka" (1898.) u kojoj autorica tehnički precizno slaže impresionistički kolaž u zapaženu cjelinu. u svom drugom romanu "vojača" (1899. objavlivanom u 'nadi' kao roman u nastavcima), pozadina je dio bosanske prošlosti sa stajališta hrvatskog plemstva polovicom 15. stoljeća. u obradi se služeći detajiziranjem (što joj je bila karakteristična crta) i tako ispreda iscrpnu povijesnu i etno pozadinu. dinamiku, u stilu pseudopovijesne mode, daju romanu avanturističko-sentimentalni detalji u kojima je najbolje obrađen, postavljen u prvi plan 'vojača', glavni ženski lik. taj lik 'vojače' s naglašenom osjetljivošću, kontemplativnošću, a zenemarljivim vitalizmomzapravo predstavlja prototip tadašnje žene - antijunakinju, koja do tada nije bila viđena u hrvatskoj književnosti. "zlatko", (1934.), kao posljedni njezin roman, nema osobite umjetničke vrijednost. truhelka je najviše priznanja stekla pripovjestima za djecu. Zlatni danci"," po kojoj je i ušla u povijest hrvatske književnosti. riječ je o trilogiji sastavljenoj iz: (1) naslovne priče (1918.), (2) "gospine trešnje" (1943.) i (3) "crni i bijeli dani" (1944.). dobrim dijelom priča se naslanja na elemente autobiografskog karaktera. fabula obrađuje jednostavnu obiteljsku atmosferu građanskog društva. radnja je smještena u osijek. odiše realizmom, smirenom naracijom kojom dočarava dječju svakodnevicu, ali i upoznavanje svijeta uz duhovno odrastanje. sukladno vremenu u kojem je nastala (osobito prva priča), djelo odiše umjerenom dozom domoljubnost uz vjersku i čudorednu pouku. truhelkina nesposobnost da napravi ekvidistancu između životnog poziva i bajkovitosti posebno je vidljivo u djelovima priče koji prerastaju dječji uzrast priklanjaju se odraslijem čitatelju. na pojedinim mjestima granica između priče za djecu i štiva za odrasle, potpuno je izbrisana. kao i u ostalim književnim vrstama i u ovoj trilogiji truhelka je najviše zaokupljena ženskim likovima oslikavajući ih detaljizirano ali i psihološki vrlo uspješno". 1919. piere auguste renoir francuski slikar impresionist, piere auguste renoir, umro je 17. prosinca 1919. u cagnesu. poznat je po svojim ružičastim, oker i plavim tonovima; slikar pejzažist i slikar pariza; slikar žena; slikar glava dječaka. ostavio je bogati opus; slikao je do duboko u starost iako se posljednjih godina bavio i modelarstvom. kad zbog poodmakle artroze više nije mogao držati u ruci kist, privezao bi ga za dlan i crtao, crtao. 1830. bolivija najsiromašnija južnoamerička država bolivija svoje ime zahvaljuje revolucionaru, domoljubu, osloboditelju i državniku imenom simón josé antonio de la santísima trinidad bolívar palacios y blanco ili jednostavnije simonu bolivaru, koji je umro na današnji dan 17. prosinca 1830. oslobodio je od kolonijalizma pet latinoameričkih država (venezuelu, kolumbiju, ekvador, peru i boliviju); zvali su ga georgeom washingtonom južne amerike; ocem domovine; osloboditeljem (libretador de la patria), da bi ga u statusu predsjednika primorali na abdiciranje, predmnijevajući da se želi proglasiti monarhom. bolivar je bio idealist koji je težio učiniti nemoguće: ujedniti južnoameričke zemlje u jednu jedinstvenu jaku državu. no to je ostao samo neostvareni san. u godini njegove smrti venecuela bolivija i ekvador postale su neovisne republike. 1939. GUSAROV KRAJ Nedaleko od luke Montevideo, u neutralnom Urugvaju, njemačka je posada 17. prosinca 1939. sama potopila džepni bojni brod "Admiral Graf Spee", oštećen u bitki kod La Plate. Zapovijed je došla izravno od Hitlera koji se plašio da će njegov gusarski brod podleći mnogo jačoj britanskoj eskadri. Propast "čeličnog grofa" bio je prvi njemački poraz u Drugom svjetskom ratu. iz jutarnjeg --- dopuna: to se dogodilo u zaljevu la plata kod montevidea. 'željezni grof', kako su nazivali špijunski brod 'admiral graf spee', bio je teško oštećen u sukobu s tri engleske krstarice. prije nego što je brod potonuo njemački kapetan broda hans langsdorf je izvršio samoubojstvo. |