UN TEMPO
25.02.2007., nedjelja
VREMEPLOV 14.02.
|
1923. 'naše malo misto' splitski novinar, kroničar i satiričar miljenko smoje, rođen je na današnji dan, 14. veljače 1923.osim što je ugodnim neoficijelnim i svakodnevno životnim tekstovima punio stranice dnevnika 'slobodna dalmacija', rado čitani tekstovi miljenka smoje i u formi putopisa i satiričnog opisa malog čoveka i dalmatinskih 'malih' i 'velih' mista, objedinjeni su u formi romana. nedavna repriza istoimenih serija požnjela su isto zanimanje auditorija (tv gledatelja) kao i u vrijeme premijernog predstavljanja. i bez obrira na vremensku distancu radnje, smoje govori o mentalitetu ljudi koje ne mogu promijeniti nužne političke promjene, skupi stanovi, automobili, vikendice ili odjeća poznatih svjetskih marki, jer ostaju bez obzira na sve - samo dalmatinci. 1899. hrvatski dirigent, glazbeni urednik dubrovačkog fetivala (između ostalih mnogobrojnih zaduženja) lovro pl. matačić, rođen je na sušaku 14. veljače 1899. njegovu biografiju je opisala suhoparni prikazom vikipedija, temeljitije je to urađeno u monografiji "libertas" u oivodu 40. obljetnice dubrovačkih ljetnih igara. tu je matačić zauzeo zasluženo mjesto, jer je "uspio ostvariti sa suvremenim instrumentima i verdijevskim lokalnim solistima" neke od čarobnih i neobično stilskih izvedbi starijih glazbenih remek djela. a ovo je zapisano u vikipediji: U Beču je studirao glasovir, orgulje i dirigiranje. Umjetničku karijeru započeo je kao korepetitor Opere u Kölnu, a zatim je dirigirao u Osijeku, Novom Sadu, Ljubljani, Beogradu, Rigi i Zagrebu. Godine 1933. ravnao je Bečkim simfoničarima, a 1939. u Parizu je postavio "Borisa Godunova". Nakon Drugog svjetskog rata djelovao je u Operama Skoplja, Rijeke i Ljubljane. Godine 1954. nastavio je međunarodnu karijeru (Dresden, Monako, Tokio, Beč, Rim, Berlin), a 1970. godine postao je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Najveći je hrvatski dirigent svih vremena, jedan od svjetski najštovanijih tumača Wagnerove i Brucknerove glazbe. U međuratnom razdoblju praizveo je niz djela naših autora. Privatno se bavio i pedagoškim radom, povremeno skladao (orkestralno djelo "Balada konfrontacija"). Ostavio je zakladu "Lovro i Lilly Matačić" koja pomaže mladim dirigentima. istina, nigdje se ovdje ne spominju 'dubrovačke ljetne igre', a ja mu baš zbog toga, dajem ovdje mjesto s posebnim poštovanjem. 1571. firentinski umjetnik, zlatar, medaljar, filigranist 16. stoljeća u doba baroka benvenuto cellini, umro je 14. veljače 1571. njegovo poprsje je i danas u firenzi na ponte vechiu, iako je malobrojno sačuvanom ostavštinom zadužio talijansku i svjetsku baštinu. ono po čemu će svatko prepoznati cellinijev rad je čuvena solijera u zlatu izrađena za francesca I. francuskog kralja (u vrijem dok je bio privatni zlatar i medaljer cosima medicija) Radio je u Firenci, Rimu i Parizu kao dvorski zlatar Cosima Medicija, papa i francuskog kralja Francoisea I. U djelu "Moj život" opisao je svoj buran život ispunjen ubojstvima, krađama, zavišću, bježanjem iz grada u grad i dugogodišnjim tamnovanjem, koje je važno kao dokumentacija za kulturu renesanse. Majstor je sitnih zlatarskih predmeta od kojih se malo sačuvalo. Harmonično spajanje likova i ukras čine ga prvim zlatarom njegova doba. Bavio se medaljastvom i izrađivao matrice za kovani novac. /Vikipedija/ meni je ostala u sijećanju cellinijeva skulptura na javnom trgu (loggia dei lanzi) u firenzi perzeja u bronci s minervinom glavom. 1779. james cook, engleski pomorac i istraživač umro je 14. veljače 1779. obavio je tri velika istraživačka poduhvata i otkrio do tad nepoznate zemlje i morske prolaze. o njemu sam pisala u povodu rođenja, na str. 4. |