1869.
sueski kanal
umjetni kanal između sredozemnog i crvenog mora koji povezuje lučke gradove port said i suez.
ideju o njegovoj izgradnji, predložile su, razradile i usvojile, devet (tad) najjačih pomorskih država svijeta na tzv. carigradskoj konvenciji o suezu. konvencija je predviđala slobodnu plovidbu kroz suez i u doba mira i u doba rata za sve trgovačke i ratne brodove svih naroda. ta se odredba pretežno i poštivala, osim u vrijeme svjetskih ratova, kada je kanal bio zatvoren za države koje su bile u neprijateljskim odnosima s velikom britanijom. naime, sueski kanal bio je u vlasništvu francusko-engleske kompanije do 1956. godine.
na današnji dan, 17 studenoga 1869. suez je otvoren.
kanalom je svečano plovila na jahti orao francuska carica eugenija, a slijedili su je brodovi
s drugim europskim vladarima. sueski kanal bio je najveće djelo ljudskih ruku 19. stoljeća.
graditelj 174 km dugačkog prokopa na egipatskom tlu, bio je francuz ferdinand lesseps.
1494.
giovanni pico della mirandola, conte
smatra se da je na današnji dan 17. studenoga 1494. godine u firenzi umro filozof, skolastik, neoplatonist i veliki humanist svoga vremena giovanni pico della mirandola. imao je 31 godinu, a smrt je nastupila trovanjem. točnije, bio je otrovan.
pico della mirandola je bio svestrani humanist, aktivni član plehtonove firentinske akademije na dvoru il' magnifica (lorenzo di medici) (sjedište u dvorcu corregi), učenik slavnoga marsilia ficina.
u relativno kratkom životu napisao je nekoliko velikih djela (Heptaplus, Oration on the Dignity of Man, Opera ...), zbog kojih je bio i na 'crnoj listi' katoličke crkve.
bio je optužen, 1486. za misticizam i herezu, jer se svojim teološkim spisom (900 teza) u djelu conclusiones philosophicae et teologicae, ogriješio o katoličku dogmu na način što je postanak kršćanstva doveo u vezu s religioznim i filozofskim strujama orijenta i helade.
picco della mirandola našao je utočište na dvoru lorenza veličanstvenog, a ovaj je opet obranu svog ljubimca povjerio jednom drugom velikom humanisti georgiu benignu de salviatisu (jurju dragišiću, profeseoru, teologu i filozovu rodom iz bosne srebrene), kao najboljem poznavatelju teološke misli.
posmrtni govor picu della mirandola sastavio je girolamo savonarola (smaknut od strane inkvizicije četiri godine kasnije, 1498.).
jedan od najsačuvanijih primjeraka della mirandolina djela opera nalazi se u dubrovniku.
1796.
carica, carica i ljubavnica
carica katarina aleksijevna, poznatija kao katarina II., jedne od najvećih vladarskih ličnosti u ruskoj povijesti, umrla 17. studenoga 1796. dočepala se carstva smrću svog slaboumnog supruga petra.
teritorijalno je proširila rusiju, a na reformama utemeljenim na prosvijećenom apsolutizmu i ojačala je. uz to, povijest je pamti i po brojnim ljubavnicima među kojima je knez potemkin imao neograničenu moć.
jedan drugi njezin ljubavnik knez orlov (aleksej gligorijevič orlov), bio je direktno vezan za dubrovačku prošlost kraja 18. stoljeća. boravio je u dubrovniku s ruskom flotom u lovu na lažnu nasljednicu ruskog prijestolja groficu tarakanovu, koja mu je (nakon ''uhićenja''), a godinu dana prije nego ju je dao zatvoriti, bila ljubavnicom.
1857.
u kuni na poluotoku pelješcu rođen je hrvatski slikar kolorista mato celestin medovićna danaašnji dan 17. studenoga 1857.
evo jednog zapisa o celestinu medoviću (to mu je redoivničko ime), umjetniku iz prve generacije hrvatske moderne.
U mladosti se zaredio i počeo pripremati za svečenićki poziv u franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku. Ubrzo je zahvaljujući otkrivenom talentu za slikarstvo poslan u Rim na usavršavanje. Studij slikarstva nastavio je na Akademiji u Münchenu gdje je prihvatio utjecaj dekorativnog povijesnog slikarstva odnosno kompoziciju, izražajni stil i skalu boja akademskog slikarstva s kraja 19. stoljeća. U izradi portreta i likova svetaca dostigao je visoku kvalitetu realističke interpretacije. Nakon kraćeg boravka u Dubrovniku i zatražene sekularizacije, odlazi u Zagreb i pridružuje se krugu oko uglednog dubrovačkog slikara Vlahe Bukovca. Pod njegovim utjecajem je naslikao velike povijesne kompozicije u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu. Celestin Medović je uz Bukovca najistaknutiji likovni umjetnik u prvoj generaciji slikara hrvatske moderne
1886.
janko polić-kamov, hrvatski pjesnik, pripovjedač - književnik, rođen je na sušaku, 17. studenoga 1886.
evo crtice o književniku i pjesme što preuzimam s neta:
Janko Polić Kamov (Sušak, Rijeka, 17. studenog 1886. - Barcelona, 8. kolovoza 1910.), hrvatski pjesnik, pripovjedač i dramatičar.
Pohađao sušačku, senjsku i Donjogradsku zagrebačku gimnaziju, ali je bio iz njih istjeran. Obitelj mu se 1902. preselila u Zagreb, gdje je prekinuo školovanje. Tri je mjeseca 1903. u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama, a 1904. putuje s glumačkom družinom po Dalmaciji i Crnoj Gori. Od 1907. počinju njegova putovanja po Italiji, dok ljetne mjesece 1908-09. provodi kod brata Vladimira u Puntu na Krk. U proljeće 1910. kreće preko Italije u Španjolsku, gdje i umire u bolnici Santa Cruz u Barceloni. Pseudonim Kamov nadjenuo je prema biblijskom Kamu.
Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne kad dominira s jedne strane artistička linija, koja naglašava primat estetičkoga projekta, a s druge strane pristaše društveno-pragmatičnoga programatskog djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov ne pripada nijednoj grupaciji, nego stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje u Hrvatskoj. U kratkome vremenskom razdoblju od 1906. do 1910. piše poeziju, prozu, drame, feljtone, članke, kritiku i eseje. Za vrijeme života objavio je samo dvije zbirke pjesama, dvije drame i neke novele, dok je sabrana djela objavio Dragutin Tadijanović tek 1956-58.
Janko Polić Kamov se može promatrati u temeljnoj dihotomiji priroda—kultura, kako ju je precizirao i u svom najboljen djelu, romanu Isušena kaljuža, i u pismima bratu. Takvim modelom on kuša detronizirati suvremene praktike života i kulture u svim posebnostima. U pjesničkom diskurzu Psovka, 1907. progovara iz prirode, instinkta, iz same naravnosti predmeta, situacije, ljudskog stanja, odnosno prvobitnih obilježja liričnosti, a manje iz kulture u smislu esteticističkih normi. U zbirci Ištipana hartija, 1907. vraća se uredenijim i pravilnijim formativnim oblicima, raznolikijim temama, vezanom stihu i pravilnijoj kompoziciji. Novelistiku karakteriziraju feljtonski elementi i analitički komentari, ali u kasnijoj fazi uz elemente lakrdije, kako te novele sam naziva, susrećemo i hladnu analitiku, što ga je dovelo gotovo do modela groteske te antiiluzijski obojenoga izričaja. Kamov govori o tim novelama i sotijama kao o psihološkim karikaturama, odnosno žanru «satire ljudske duše», pa su im slobodna motivska asocijacija, stilska razuzdanost i hiperbolizacija primjerene. U dramama je Kamov progovorio u tradiciji radikalnoga europskog individualizma (Max Stirner, Friedrich Nietzsche, Henrik Ibsen). On blud i alkoholizam ne vidi samo u bordelima i krčmama, nego i u obitelji, u Hrvatskoj. Sve je to kužno, trulo, lažno i samourušavajuće. Pače se i iste fizičke radnje odigravaju u kući: pije se, loče, opija, razbija čaše, ubija se novorođenčad, otkrivaju incestuozne i homoseksualne želje.
Roman Isušena kaljuža (pisan 1906-09) svojevrsna je sinteza Kamovljevih književnih nastojanja i s obzirom na tehnologiju i glede tematizacije. Roman problematizira egzistencijalno, ontološko i povijesno iskustvo bića i njegovih „raspršenih" korespondencija u svijetu koji se sve više otuđuje, u svijetu u kojemu je poljuljana stara hijerarhija vrijednosti, u svijetu u kojemu atomizirana ličnost u svojemu suludom i destruktivnom činu nastoji uspostaviti zdraviju, drukčiju i novu scenu - i života i rada i književnosti (glavni je lik književnik). Roman se orijentira prema subjektivnom senzibilitetu dezintegrirane građanske ličnosti i freudovski decentriranoga ja, te donosi razlomljenu i kaotičnu sliku te osobnosti. S tim u vezi realističku i naturalističku tehniku pisanja zamjenjuje psihoanalitičko poniranje u podsvjesne antijunakove predjele. To je djelo u neku ruku anticipacija dostignuća Lawrencea, Joycea ili Prousta –iako ne tih razina umjetničkoga dosega. Možda je Celine po svom nihilizmu i mizantropskom radikalizmu najbliži Kamovu, koji je mnogim elementima anticipirao i u stanovitu smislu započeo avangardne procese koji su se u to vrijeme rađali u Europi. Janko Polić Kamov je prava hrvatska avangarda upravo prema školskim elementima avangardne paradigme: aktivizmu, antagonizmu, nihilizmu, agonizmu, osporavanju postojećih struktura, dehijerarhizaciji struktura, antiesteticizmu. U idejnom i koncepcijskom sloju Kamov je zacijelo revolucionaran, u hibridima, stilskoj «nečistoći», kao i općoj radikalnoj oprjeci spram ustaljenih estetskih kanona. Tako s njime u punom smislu riječi počinje hrvatska književna avangarda.
PJESMA NAD PJESMAMA
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti prokleta pjesma naša,
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete - o nezakonska ženo moja i nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanjiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zjev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove kretnje su kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj, koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjernica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!
Post je objavljen 14.02.2007. u 10:56 sati.