1989.
"U Rumunjskoj se zbio najneobičniji preokret u povijesti: 22. prosinca 1989. razbješnjela je masa otjerala s govornice komunističkog diktatora Nikolea Chausescua što je bio početak demokratskih promjena u toj zemlji. Iako je Chausescu silom htio ugušiti narodni bunt, vojni ga je vrh uhitio i strijeljao zajedno sa suprugom Elenom".
/izvor: jutranji list, elektronično izd./
1990.
božićni ustav
sabor hrvatske usvojio novi, tzv. božićni ustav na današnji dan, 22. prosinca 1990., kojim je republika hrvatska proglašena za nacionalnu državu hrvatskog naroda.
1858.
talijanski skladatelj giacomo antonio domenico michele secondo maria puccini,
rodio se u talijanskom gradu lucca na današnji dan 22. prosinca 1858. (umro je u briselu, 29. studenoga 1924.)
glazbena povijest drži da je puccini uz (ili nakon) verdija najpoznatiji i najizvodljiviji talijanski operni skladatelj. skladao je kombinirajući elemente odlazećeg romantizma s nadolazećim realizmom i tako stvorio svoj osebujni i prepoznatljivi glazbeni stil u čuvenim operama ranog 20. stoljeća s kojima je stekao svjetsku slavu: manon lescaut; la bohčme; tosca; madama butterfly i turandot.
"Operom La Boheme dao je prototip talijanske opere lirsko-sentimentalnoga, građanskog karaktera na izmaku 19. stoljeća. Urođenim teatarskim osjećajem odabirao je, većinom sam, sadržaje svojih opera i pridavao najveću važnost njihovu dramatskom oblikovanju. Melodiku oblikuje posve u talijanskoj tradiciji - pjevno, neodoljivo privlačno, u velikim arijama isprepliću se lirska osjećajnost, senzualni žar i sugestivna dramatska snaga s izrazito puccinijevskom melankolijom. Umro je nekoliko dana nakon operacije raka grla".
1989.
u očekivanju godota
dramatičar, romanopisac, pripavjedač, nobelovac irskog podrijetla koji je pisao francuskim jezikom, predstavnik teatra apsurda, samuel beckett, umro je u parizu, 22. prosinca 1989. osobni tajnik j. joycea, pod njegovim utjecajem beckett u svojim radovima naglašeno provlaci istu temu: praznina, raspadanje i propast kasnograđanske sredine i čovjeka lišenog svake humanosti.
kao predstavnik teatarskog avangardizma i posvemašnjeg anti teatra ('apsurdni' teatar)becett je izazvao pažnju javnosti preko dvije drame: u očekivanju godota (195i svršetak igre (1957).
njegovi likovi su nalik ljudima-klaunima; slijepi; nijemi; sakati ..., kojima je jedino govor ostao kao način da iskažu svoju beznadnost.
gotovo identičan je beckettov pristup i u romanima: otuđeni krug likova, lišenih društvene egzistencije u realnom okruženju; bez smisla i smjera u životu; u totalnoj vremenskoj neodređenosti; sami sa svojim patnjama u isčekivanju smrti; romani bez fabule; romani prepuni unutarnjeg monologa.
vidi:
Post je objavljen 20.02.2007. u 07:52 sati.