1936.
asteroid
8422 Mohorovicic.
U Zagrebu je 18. prosinca 1936. umro Andrija Mohorovičić, utemeljitelj meteorološke i geofizičke znanosti u nas te seizmolog svjetskog glasa. Mohorovičić je dokazao postojanje granične plohe koja odjeljuje Zemljinu koru od unutarnjeg plašta. Njemu u čast ploha se zove MOHO, odnosno M-diskontinuitet. Ime hrvatskog znanstvenika nosi i jedan krater na Mjesecu.
/jutarnji list, elektronično izd./
rođen je u voloskom kraj opatije 1857; završeni student matematike i fizike u pragu; predavao metorologiju u pomorskoj školi u bakru, što je i usmjerilo njegov rad i istraživanja nad i pod zemljom; uz druge obveze bavi se intenzivno meteorologijom posebno tijekom profesure u zagrebu i osijeku; kasnijih godina postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom na mudroslovnom fakultetu u zagrebu za kolegije s područja geofizike i astronomije; najprije je dopisni član, a 1898. i redovni član tadašnje 'Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti' u zagrebu; tajnik je njezina matematičko-prirodoslovna razreda; preminuo je u prosincu 1936.; sahranjen na mirogoju.
za posebna znanstvena istraživanja i rezultate (citat) " Njemu u čast 1996. godine asteroid s rednim brojem 8422 dobio je naziv - 8422 Mohorovicic".
link
1919.
tifusari
pjesnik, prvenstveno lirik; esejist (studija o a.g.matošu, o književno-teorijskim pitanjima), prevoditelj (s makedonskog, talijanskog, francuskog, španjolskog, ruskog), dramatičarar,
jure kaštelan (dalmatinac iz zakučca kraj omiša), rodio se 18. prosinca 1919. godine (umro u zagrebu, 1990.).
u svojoj prvoj zbirci 'crveni konj' (1940), nazočno je njegovo buntovništvo i borbeni stav u odnosu na život.
zbirkom tifusari (po mom mišljenju i najboljom), potresnom slikom stradanja, predstavlja događaje iz revolucionarnog razdoblja jednim spojem moderniste s narodnom umjetnošću; a zbirkom 'pijetao na krovu', skoro oživljava likove palih boraca u patriotsko-pjesničkom zanosu. s istim zanosom poje i u drugim svojim zbirkama koje su svaka na svoj način prožete porodubljenim humanizmom.
bio je voditelj katedre za teoriju književnosti na filozofskom fakultetu u zagrebu, a neko vrijeme i lektor na sorboni. spada u plejadu utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. objavljivao je još i članke, prozu, eseje i drame u kojima je utkana mitska koncepcija.
---
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
1980.
liričar, vrlo bliz suvremenom čovjeku jednostavnošću i čistoćom poetskog izraza; pjesnik čije se pjesme čitaju, pamte i recitiraju; pisac koji ostavlja duboki dojam iskrenim i dubokim humanizmom koji prožimlje sav njegov poetski izričaj; pjesnika sutona, večeri, jeseni, bola i žudnje za svjetlom, najviše ga je zaokupljalo obično, svakodnevno, neupadljivo ljudsko lice iz zabačenog restorana ili bolničke čekaonice, iz zagušljiva ureda ili podstanarske sobice, iz radničkog stana ili trešnjevačke ulice, sve to je bio hrvatski pjesnik dobriša cesarić, rođen u požegi (1902), umro je na današnji dan, 18. prosinca 1980. u zagrebu.
uz prijevode s njemačkog i ruskog jezika, cesarić gradi poetske pejzaže nabijene bogatim lirskim ugođajima, što ostaju velikim umjetničkim ostvarenjima.
Zaokupljen temom subjekta u otuđenom svijetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čovjeka i društvo uputila ga je na socijalno angažiranu književnost
Post je objavljen 19.02.2007. u 01:01 sati.