UN TEMPO
14.02.2007., srijeda
VREMEPLOV
|
1995. dobitnik nobela za mir, izraelski premijer yitzhaq rabin, poginuo je u tel avivu kao žrtva atentatora, protivnika pomirbe izraela s palestincima, 4. studenoga 1995. godine. --- 1922. howard carter, engleski egiptolog, koji je vršio mnoga arheološka iskapanja, 4. studenoga 1922. otkrio je tuthankamenovu grobnicu (rezultati njegovih iskapanja su i grobnice faraona amenofisa I., tutmozisa IV., kraljice hatšepsut). o nalazu tutenkamenove grobnice napisao je stručni rad istog naziva, koji se smatra najznačajnijim među njegovim objavljenim radovima. --- 1905. danas je 101. rođendan dragutina tadijanovića - tadije, hrvatskog pjesnika, koji se je rodio u rastušju kod sl. broda, 4. studenoga 1905. "u Zagrebu, gdje je objavio više od 30 knjiga poezije, neprekidno živi točno 75 godina, od 13. listopada 1925. godine. Veliki će pjesnik, koji je već postao počasnim građaninom Zaprešića, Slavonskog Broda, Raba, Udbine i Grabrovnice, odlukom zagrebačke Skupštine postati četvrtim počasnim građaninom Zagreba u proteklih deset godina". za svoje pjesme je 1964. primio nagradu 'matice srpske' - zmajeva nagrada i nagradu grada zagreba. uz čestitke pjesniku na ovom uistinu impozantnom rođendanu, izdvojila sam pjesmu kojom je s dubrovačkog parka 'gradac', opjevao more: Veličanstvo mora Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja, A more uzburkano šumori i udara o hridi, I huči, i buči, pod suncem rujanskim. Dovikuju se, neprestano, plivači; njihovi glasi Ulaze kroz odškrinuta vrata crkve Na Dančama, nošeni vjetrom, i umiru Ispred Triptihona Nikole Božidarevića ( MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT). U davnini, i on je slušao Šumorenje mora o kojemu sada Učiteljica mlada, u crno odjevena, Tumači svome razredu malih Djevojčica i djačaka; govori im, Skupivši ih okolo sebe, pokazujući rukom More:"Svratite,djeco,pažnju I pogledajte kako se more razbija O hrid, i kako se pjeni, i kako...Hej vi, Dođite bliže i slušajte mene..." Sedam dječaka, u košuljama zelenim, Prestaše da osluškuju šumorenje mora Da bi čuli glas učiteljice koja zna sve O moru: i kako se talasa, i kako se pjeni, A nije u nedoumici, kao ja koji sjedim Na bliskoj klupi, u zavjetarju, i ne znam, Premda su mi usta otvorena, kazati Ni riječi pred veličanstvom mora, Pred modrim šumorom vječnosti. Dragutin Tadijanović Dubrovnik (Park Gradac), 27.rujna 1954., ponedjeljak, popodne --- 1876. u zagrebu je 4. studenoga 1876. prvi put izvedena zaječeva opera "nikola šubić zrinski". svojim nacionalnim nabojem desetljećima je poticala mnoge hrvatske naraštaje na borbu s protunarodnim režimima. prvaci osječke opere izveli su (inserte: u boj, u boj) 1992. na otvorenom prostoru crkve sv. petra na boninovu u dubrovniku u tijeku neprijateljske opsade grada. U boj, u boj! Mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako mremo mi! (...) --- 1962. 4. studenoga 1962., rođen je u vukovaru, hrvatski književnik i novinar siniša glavašević, u vrijeme domovinskog rata bio je radijski izvjestitelj. ubijen je u rodnom gradu i pokopan na ovčari. ekshumiran je iz masovne grobnice (ovčara i identificiran), tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. matica hrvatska u zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara", koje je siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priča o gradu "Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi." --- 1876. dilema pouzdano se zna da je prva osoba pokopana na groblju mirogoj bio zagrebački učitelj tjelovježbe miroslav singer. dilema o datumu njegove smrti je zbunjujuća. prema nekim podacima umro je 4. studenoga 1876.; na nadgrobmom spomeniku je uklesan datum 5. studenoga, a u matičnim evidencijama umrlih njego ime je uvedeno 1. studenoga. u svakom slučaju njegovim pokopom na mirogoju otvoren je zagrebački 'grad mrtvih'. --- 1965. krsto odak, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog umro je u zagrebu 4. studenog 1965. Krsto Odak rođen je u Siveriću kod Drniša 20. ožujka 1888. Dane svog školovanja provodi u Sinju, Šibeniku i Makarskoj otkrivajući svoj smisao za glazbu u radu s Ivanom Ocvirkom i Matijašem Melchiarom. Otišavši potom na teološke studije u München, istodobno je studirao glazbu kod uvaženog njemačkog glazbenika patera Hartmanna. Nakon povratka u domovinu, godine 1913., kao svećenik djeluje u Sinju i obližnjem Otoku. Godine 1919. napušta svoje dotadašnje zanimanje i odlazi na studij glazbe u Prag u klasu uglednog češkog skladatelja V. Novaka. Od tada se posve posvećuje glazbi, te svoj prvi umjetnički uspjeh postiže već na apsolventskom koncertu kada njegova Sonata za violinu i glasovir dobiva prvu nagradu. Po povratku u Zagreb postaje profesorom na Muzičkoj akademiji u kojoj djeluje do umirovljenja 1961. "Odak je stvorio vrijedna umjetnička djela koja su, bez sumnje, u velikoj mjeri obogatila hrvatsku glazbenu kulturu", riječi su autora cjelovitog teksta josipa degli-ivelia. |