UN TEMPO
20.02.2007., utorak
VREMEPLOV 1. 01
|
1873. grička vještica hrvatska novinarka i književnica marija jurić zagorka, rodila se na novu godinu 1. siječnja 1873. u negovecu (vrbovec). o zagorki pogledati stranu 15. ovog topica 1618. madona u velikane španjolskog slikarstva, povjesničari umjetnosti ubrajaju pučkog slikara, bartoloméasa estebana murilla, slikara španjolskih žena u liku madone, rođenog i sevilli na novu godinu, 1. siječnja 1618. slikar kolorita; slikar žive i mrtve prirode; slikar djece, prosjaka, prodavačica cvijeća i voća, običnih ljudi, slikar svetaca; slikar koji je učio od onodobnih velikana kista, murillo je najveći dio života proveo u rodnoj sevilli. rođen u siromašnoj obitelji; napušten smrću roditelja; primio se zanata izrade dekorativnih sajamskih slika široke namjene na kojima se je uočio njegov talent; u madridu se upoznaje s velaskezom čiji je utjecaj na mladog murilla nesumnjiv, kao i utjecaj dijela flamanskih slikara kojih je djela upoznao za trogodišnjeg boravka uz velikog slikara; u sevili prenosi na platno nove spoznaje; igra se bojom, svijetlom i sjenom; njegovi likovi imaju pokret, nose novi osobni stil; prepoznat i izvan granica dobija posao u samostanu sv. franje za izradu 11 velikih oltarnih pala; postaje upraviteljem likovne akademije; pada s ljestava dok obnavlja sliku svete katarine u cadisu i malo nakon teškog pada umire, 1862. 1915. LIJINO PISMO Jednoga dana, vidjeli nismo, Ježić je, kažu, dobio pismo. Medeno pismo, pričao meca, stiglo u torbi poštara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Ježa Na kraju gaja" U pismu piše: "Ježurka, brate, sanjam te često i mislim na te. Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom. Divno li šara! Dođi na ručak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom čekat ću na te, požuri trkom. Nježno te grli medena lica i pozdrave šalje lisica Mica." Jež se veseli: Na gozbu, veli, tu šale nema, hajd da se sprema. Ježurka Ježić lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji. Ako bi usput došlo do boja, nek bude spremna obrana moja. ... branko ćopić, bosansko-hercegovački i srpski književnik, pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar i humorist, rođen je na novu godinu, 1. siječnja 1915. u tadašnjem austrougarskom selu hašanima (bosanska krajina); završio učiteljsku školu u banja luci i filozofski fakultet u beogradu; još u ranoj mladosti iskazuje spisateljski dar; pripovijetke (primjerice) 'pod grmečom' izlaze mu još prije rata; pisanje nastavlja u tijeku rata gdje je aktivan od samog početka; najveću književnu zrelost postiže poslijeratnim djelima s tematikom borbe; 'doživljaji nikoletine bursača', humorističko ali umjetnički zrelo ćopićevo djelo spada u najznačijnije ostvarenje njegova bogatoga opusa (sabrana djela I-XII). ježeva kućica branka ćopića ubraja se među najljepše dječjie pjesme. 1879. engleski romanopisac i kritičar; sudionik prvog svjetskog rata i nositelj odličja crvenog križa za ratne zasluge stečene u egiptu; putopisac; pripovjedač koji je svoje novele postavljao u različite zemljopisne sredine iako je opisivao suvremeno englesko društvo; za njega će tvrtko čumbelić spomenuti kako su mu ljubavne fabule date s dosta širine, ali izostavit će podatak o njegovim seksualnim sklonostima; pisac koji se je i službom i privatno vraćao indiji pa je po širini obzora i dubini postavljenih problema engleskog klasnog društva otvorenije progovorio u romanu 'kroz indiju', dajući stvarnu sliku odnosa između porobljenog naroda i klase koja je njime upravljala, prikazujući ih kao 'dva svijeta'. riječ je o edwardu morganu forsteru, koji se je rodio na novu godinu, 1. siječnja 1879. u londonu (umro je 1970). jedinac; rano je ostao bez oca (s nepune 2 godine); na brizi majci i tetama koje su usmjerile njegov odgoj, ne dižući pogled s njega tijekom djetinjstva, adolescentnog, tinajđerskog i mladenačkog doba; homoseksualnost ispoljava tek nakon tridesetih godina 20. stoljeća u intimnoj vezi s jednim londonskim policajcem. 1932. naiva istaknuti likovni umjetnik, predstavnik hrvatskog naivnog slikarstva, ivan lacković croata, rodio se u podravskom mjestu batinske nedaleko od đurđevca u težačkoj obitelji, na današnji dan, 1. siječnja 1932. po završetku pučke škole radi kao poljoprivrednik; kasnije mijenja zanimanje u šumara, a nakon preseljenja u zagreb postaje poštar i poštarski službenik; tek kad je u njegovim radovima prepoznat umjetnički nerv ostavlja zaposlenje i bavi se isključivo slikarstvom; autodidakt je; vodene boje i crtež zamjenjuje uljem na staklu kao i slikari naivci sjevernog hrvatskog podneblja; izlaže s velikim uspjehom u zemlji i inozemstvu; sudionik je domovinskog rata; saborski neovisni zastupnik; umire 2004. 1934. na novu godinu, 1. prosinca 1934. umro je u zagrebu dubrovčanin, hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog blagoje bersa, o kojemu sam već pisala ovdje. 1940. hrvatski povjesničar, nestor hrvatske historiografije 20. stoljeća, vinkovčanin ferdo šišić, umro je 1. prosinca 1940. u zagrebu. uz brojne radove kojim je zadužio hrvatsku historiografiju, osobito razdoblje do zrelog srednjeg vijeka, ostavio je hrvatskom državnom arhivu u zagrebu i svoju bogatu, marom skupljanu knjižnicu s preko 20 tisuća bibliotečnih jedinica. |