UN TEMPO
18.02.2007., nedjelja
VREMEPLOV 13.12.
|
1806. beogradska varoš i I. srpski ustanak u I. srpskom ustanku, srpski ustanici su na današnji dan 13. prosinca 1806. uspjeli potisnuti turke u kalemegdansku tvrđavu, oslobodivši po prvi put beogradsku varoš. godinu dana kasnije osvojena je i tvrđava. međutim turci su se vratili u beograd već 1813, slomivši otpor srpskih ustanika i srpskog ustanka. /digresija: dubrovačka republika je te 1806. godine izgubila samostalnost upadom napoleonove vojske u samu gradsku jezgru. nakon stoljeća samostalnosti to je bio brvi bat stranih vojnika stradunom i početak kraja republike (1808.)/. 1881. august šenoanajsvestraniji hrvatski pisac 19. stoljeća umro je na današnji dan, 13. prosinca 1881. o šenoi je na ovim stranicama zapisano (uz njegov rođendan 14. studenoga 1838): august šenoa, hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist, rođen je u zagrebu 14. studenoga 1838. najsvestraniji hrvatski književnik 19. stoljeća, šenoa je i pjesnik nacionalno-političkih ideja doba u kojem je živio, pjesnik slobode, rada, napretka, socijalnog bunta, povijesnih tema ... Najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, Šenoa je istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac, dok se Ilirci nisu ni okušali na tom polju, autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca). umro je pišući povijesni roman 'kletva' (1880/1881). augusta šenou treba promotriti u njegovu vremenu, u vremenu njegova stvaranja, vremenu odnosa i postugnuća njegove generacije, jer samo tako se cjelokupni doprinos njegova rada jedino može sagledati ne umanjujući je niti osporavajući. vidi: šenoina sabrana djela. 304. sveta lucija je katolički blagdan koji se tradicionalno slavi 13. prosinca. o svetici koja je zaštitnica vida, slijepih (tjelesnih i duhovnih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača, legende su ispredene tek u 6. stoljeću. sicilijansku djevicu i mučenicu umjetnici prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju s bodežom i rani na vratu, uljanici — svjetiljki i očima koje drži na pladnju. prema legendama umrla je početkom 4. stoljeća (304) i nije poznato na koji način. prema jednoj je to bilo iz razloga odbijanja nekršćanskog prosca. ovaj ju je dao ubiti javnim spaljivanjem na lomači. kad joj se nije ništa dogodilo probio joj je grlo bodežom. prema drugoj ju je utamničio, a ona je sama iskopala oči i poslala mu ih na pladnju. no njezino ime lucija je latinskog podrijetla sa značenjem svjetlost (lucius (m) (od lat. lucus; lux) - svjetlo; lucian (m) (lat.) - čovjek svjetlost; luce (m) (od lat. lucus) – svjetlo; lucie (ž) (od lat. lucille) - svjetlo). naša inačica imena je svjetlana. dakle samo ime asocira na svjetlost, što je dakako jedno i od simbola prikazanih uz njezin lik, bilo kao svjetiljka ili kao oči. prema drevnim običajima na današnji dan se sije žito koje će ozelenjeno sa svijećom krasiti svečani božićni blagdanski stol. 1797. veliki njemački književnik, najveći liričar njemačkog romantizma, heinrich heine, rođen je u düsseldorfu, 13. prosinca 1797. važnu ulogu u njegovom književnom stvaralaštvu doprinjelo je njegovo židovsko podrijetlo, ali i vrlo napredna orijentacija. bio je osnivač feljtonističkog stila u njemačkoj i značajan predstavnik putopisne proze. svjetsku slavu stekao je lirskim zbirkama 'nove pjesme'; 'knjiga pjesama' i 'romazero', koje su prevedene na mnoge strane jezike i u kojima je iskazana iznimna muzikalnost i pjevnost stihova uz spregu subjektivne romantičarske zanesenosti s realitetom u završnim stihovima. heine je i danas pjesnik koji se ne samo rado čita, nego i imitira. 1869. francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater henri matisse rodio se je u le cateau-cambrésis, 31. prosinca 1869. zapis o maitsseu napisan je u povodu obljetnice njegove smrti 3. studenog (1954), pa o tome vidi link, str. 6. |