UN TEMPO
21.02.2007., srijeda
VREMEPLOV 30. 01.
|
1889. lokrumsko prokletsvo Pred jutro 30. siječnja 1889. austrijski prestolonasljednik Rudolf ubio je u dvorcu Mayerling svoju mladu ljubavnicu Mariju Večeru, a zatim pištolj okrenuo prema sebi. Bila je to svjetska senzacija, a o uzrocima se raspreda i danas. Mnogi smatraju da su stalni sukobi s ocem Franjom Josipom otjerali i inače labilnog princa u duševno rastrojstvo koje je završilo samoubojstvom ljubavnog para. /jutarnji list/ ovo ubojstvo i samoubojstvo je možda samo koincidencija (kao i ubojstvo maximilijana i još nekih članova auatrijskog dvora), ali je svojevrsna potvrda legende o lokrumskom prokletstvu koje je u skladu s nom na različite načine pogodilo mnoge članove kraljevske obitelji habsburg nakon što su kupili mali otočić kraj dubrovnika. prema legendi, benediktinci su prokleli svakog njegovog stalnog stanovnika, nakon što su bili protjerani s tog otočića. 1987. hrvatski skupljač umjetnina i povjesničar umjetnosti ante topić mimara, umro je na današnji dan 30. siječnja 1987. njegovom ostavštinom i bogatstvom umjetnina otvoren je u zagrebu muzej mimara. ovo je službeni dio topićeve biografije: Studirao je slikarstvo i restauriranje umjetnina u Rimu. Kolekcionartsvom se bavio od 1921. godine, a nakon Drugog svjetskog rata bio je savjetnik pri Jugoslavenskoj vojnoj misiji u Berlinu i Münchenu, gdje je radio na povratu opljačkanih hrvatskih i jugoslavenskih kulturno-umjetničkih dobara. Umjetničku zbirku od oko 3.000 različitih predmeta od prapovijesti do 20. stoljeća darovao je 1972. godine hrvatskom narodu, a zbirka je smještena i izložena u zgradi nekadašnje gimnazije na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, u današnjem Muzeju Mimara. ali postoje sumnje u njegov identitet o čemu se je polemiziralo i u tisku. riječ je o mogućnosti da ante topić mimara nije osoba za koju se izdavao, već splićanin mirko maratović. ime ante topića i identitet je (prema napisima u tisku) preuzeo nakon njegove smrti. inače je maratović bio na interpolovoj listi zbog krađe umjetnine diptiha od slonovače iz zagrebačke katedrale. nadimak mimara je skraćenica njegovog pravog imena mi-rko mara-tović. vesna kusin je to lijepo napisala u vjesnikovoj kolumni: Je li Mimara uistinu Mirko Maratović? |