1503.
"Ovdje leže kosti glasovitog Michaela Nostradamusa čije je gotovo božansko pero jedino bilo, prema sudu svih smrtnika, dostojno zapisati pod zvjezdanim nadahnućem buduće događaje cijelog svijeta... neka potomstvo ne dira njegove ostatke".
michel de nostradame, poznatiji kao nostradamus, francuski liječnik i astrolog i do sad nenadmašeni vidovnjak, rodio se na današnji dan 14. prosinca 1503 u židovskoj obitelji u st. remy de provence.
u knjizi 'proročanstva', nagovijestio je, u višejezičnim zamršenim kiticama od četiri stiha, mnoge događaje čak do 3797. godine. dio njegovih proročanstva se je realizirao.
nostradamusova obitelj je u vrijeme progona židova prešla na katolicizam. studirao je medicinu i radio kao istaknuti liječnik praktičar u vrijeme epidemije kuge. naknadno je doktorirao istovremeno baveći se astrologijom i astronomijom. kad je druga epidemija kuge odnijela živote njegove žene i dvoje djece, nostradamus se posvetio pisanju proročanstva izoliran i okružen okultnim knjigama, osobito nadahnut djelom 'misterije egipta', uvijek u strahu od inkvizicije i mogućeg progona zbog hereze (podržavao je kopernika). putovao je i radio u nekoliko francuskih gradova, ali iz njegovih bilježaka poznato je da je putovao i europom. tako ke zabilježen i njegov susret s krunjenim glavama koje su željele znati svoju i sudbinu svoje obitelji (katarina de medici ga je u vrijeme svog rengenstva čak željela imati na svome dvoru).
prvi dio proročanstva koji je objavljen sredinom 16. stoljeća obuhvatio je samo 3,5 stoljeća, što je do kraja života upotpunio (kako je rečeno proročanstvima za idućih skoro 4 tisuće godina ili od njegovog doba do kraja svijeta).
druga njegova supruga, bogata udovica omogućila je, već dosta starom i bolesnom nostradamusu, miran život i rad na završetku ovog djela. potpuno izdanje njegove knjige objavljeno je dvije godine poslije smrti, koju je i za sebe predvidio. u knjigu su uvrštene njegove tajne bilješke i horoskopi koje je izrađivao za probrane naručitelje.
pokopan je u zidove crkve u salonu, koju su osvrnuli napoleonovi vojnici, razlomivši i njegov grob. prema legendi počinitelji su umrli (poginuli) sljedeći dan.
nostradamusove kosti su prebačene na drugo mjesto, gdje se i danas naleze, a epitaf iz uvoda je sastavila njegova supruga.
1760.
hrvatski narodni književnik, dalmatinski franjevac, predstavnik prosvjetiteljskih ideja u književnosti, andrija kačić miošić, umro je na današnji dan,
14. prosinca 1760. godine u franjevačkom samostanu u zaostrogu.
rođeni makaranin (rođen u bristu 17. travnja 1704), školovao se u zaostroškom samostanu; doškolovao se studijima filozofije i teologije u budimu; učiteljevao na filozofskoj školi u šibeniku; lector generalis u šibenskoj bogosloviji; bio starješinom samostana u sumartinu na braču, da bi ponovno našao mir i dočekao smrt u zaostrogu.
priručnik skolastičke filozofijske propedeutike, tiskan u veneciji 1737. bilo je njegovo prvo djelo nastalo u vrijeme šibenske epizode njegova rada.
njegovo zanimanje za narodnu književnu baštinu, književno povijesna djela i izvore na kojima je odgojen i odrastao, urodili su poznatim nam djelima razgovor ugodni naroda slovinskoga, 1756. i korabljica. 1760. oba djela tiskana su s ciljem narodnog osvješćivanja.
razgovor ugodni ... doživio je više izdanja i bio je rado čitano štivo. stil i stih posudio je iz narodne pezije. jednostavnim jezikom i jasnim mislima (poput kronike o svim važnijim događajima s modernim pogledima na jednakost i ravnopravnost osobiti južnoslavenskih naroda), većinom u deseteračkom stihu, manje u prozi, on je stvorio knjigu za najšire narodne mase, nešto poput narodne čitanke. pravi razlog uspjeha bio je taj što je pisac jednostavno progovorio o stvarima koje su zanimale puk.
razgovor ugodni naroda slovinskoga bila je najraširenija hrvatska knjiga, svojevrsni narodni domoljubni priručnik.
link
kačić je svojim djelom utjecao i na druge narode, osobito srbe.
Dapače, Kačićevo je djelo potaklo Vuka Karadžića (-1864.) na skupljanje srpskog i hrvatskog narodnog blaga (koje je on nazvao samo »srpskim«!) tako da je Danilo Živaljević priznao: »Da nije bilo Kačića, ko zna da li bi se Vuk ikada bio rešio da prikuplja narodne umotvorine.«
Post je objavljen 19.02.2007. u 00:49 sati.