Opis bloga.

Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge


@nachtfresser folgen


Instagram



nachtfresser@gmail.com

Diem25Rijeka1DSC
Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2018
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Punjene paprike (Jin je stigao)
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher

















































SUPERCOOL ;P.

Jin
Web Nachtfresser

Ani ram
dizajnerica
andrea
windica
Annaboni
Regina i ine
Dinaja
Pozitivka
zub
euro
sewen
niskozemski propheta
sjedokosi
Špancirancije
Contra
Grunf























.


07/18 (21)
06/18 (29)
05/18 (30)
04/18 (30)
03/18 (31)
02/18 (29)
01/18 (31)
12/17 (32)
11/17 (30)
10/17 (31)
09/17 (29)
08/17 (28)
07/17 (34)
06/17 (29)
05/17 (31)
04/17 (29)
03/17 (31)
02/17 (30)
01/17 (31)
12/16 (29)
11/16 (24)
10/16 (30)
09/16 (26)
08/16 (22)
07/16 (26)
06/16 (27)
05/16 (28)
04/16 (29)
03/16 (31)
02/16 (29)
01/16 (31)
12/15 (31)
11/15 (30)
10/15 (29)
09/15 (30)
08/15 (30)
07/15 (26)
06/15 (25)
05/15 (29)
04/15 (31)
03/15 (31)
02/15 (29)
01/15 (34)
12/14 (31)
11/14 (29)
10/14 (30)
09/14 (28)
08/14 (30)














.
































Zubni modus



Jutros sam obavio zbilja dosta administracije i kad sam počeo razmišljati o osmišljavanju slobodnog dana, neki je praznik, sreo poznanika, kaže izgleda neki praznik jbga, pošta ne radi, kad sam dakle počeo kombinirati zabolio me zub. Uvijek se neke takve stvari događaju u slobodne dane, možda ne uvijek, svakako najčešće. Odmah sam zaboravio o čemu sam mislio filozofirati u postu i odlučio se na modni intermezzo.



Komentari [11]

Neš ti zaštite



Jučer sam solidno jeo za 40 kuna uz obližnji pogled odlične domaće kobasice. Iznenadilo me da je sve bilo puno stranaca, ispostavilo se, da ih je dovelo kao i mene, odlične internetske recenzije, no čini mi se će dobiti lošu ocjenu od jedne grupe Nijemaca, nezadovoljni su, koliko sam shvatio, cijenom piva, i izgledalo mi je neko šminkersko, žena je izbrojala sitniš sve u lipu za platiti račun.
Doma me prijatno iznenadilo, dobio sam promptno odgovor od poznatog njemačkog kolege fotoblogera, što konkretno ja moram pripaziti na svom blogu, nakon uvođenja novog zakona o zaštiti podataka na dan mladosti, naš Toco je pisao o tome i ponudio potpisivanje peticije, što sam i obavio. Nijemac pak piše, da se koliko je on shvatio, ništa ne mijenja za fotografe amatere, za njih vrijedi stari zakon, doduše i tu su često moje fotke bile na rubu. Savjetuje konkretno da više ništa ne objavljujem s youtube kanala, spominje kolačice i blablabla.
Sve se to poduzima zbog zaštite građana, s druge strane, na društvenim mrežama, neskrivenih fizionimija, mlade osobe traže razumijevanje onih, koje prate zbog velikog brojeva lajkova ispod njihovih fotografija...



Komentari [15]

Pita i neupitno



Nema me cijeli dan, jer, što bi zlobnici rekli, za promjenu radim, usput i čekam,eto i dočekao sam zaključivanje svjedodžbi, pa će ih, svi dobiti zadnji tren, tek toliko da se opravdaju ti koji su "spasili sustav" i digli još love. Možda griješim, al što bi Brecht rekao, to bi već bilo previše začudno.
U mom društvu su svi obožavatelji bureka (dobro imamo zadnje vrijeme i frakciju sirničarki), al burek je jasno samo s mesom.
Drugarica je svakako svladala tehniku.
Neupitno je da nas sve svi smatraju budalama, ja sam isti dan reagirao, čini mi se i na blogu, na sranje da me pita dvije različite stvari, na jednoj referendumskoj ninicijativi, sad ispada da je neki esdepeovac to otkrio i da će to biti srušeno, osobno mislim da hadezeovci koriste te kofol obiteljske nacionaliste, da bi sjebali samu ideju narodnog samoodlučivanja, meni Plenković djeluje pametniji i od Markićke i od ovog šefa, kak tisak veli ljevice, trenutno se zbilja ne mogu sjetiti kak se zove, a Bero, sjetih se sad nadimka iz jednog današnjeg razgovora u stanci poslova.



Komentari [9]

Bit će i limuna i cementa



Sad su oni ružni dani u godini kad je limun loš i skup i teže ga naći podnošljivog. E matica isto šteka, državna administracija ne može jedan projekt već godinama dovesti u stanje funkcionalnosti, pokušavam se domisliti kome je to u interesu, tko dijeli novac, tko kvari sustav, a tko popravlja, vjerojatno nešto slično onom stalnom prebojavanju stupića na autoputevima. Mi smo živčani, jer zovu živčani roditelji, jer termini za upise se približavaju, vjerojatno se hitne sanacije u zadnji čas bolje naplaćuju pa se još čeka.
Jučer smo opet pobjegli u Gorski Kotar, valja malo i disati, a majstor se najavio za petnaestak dana, ako možemo čekati, a što drugo možemo...
p.s.
Frendica umjetnica na instagramu je zadnju sliku nazvala jučerašnjim autoportretom, čak da ima fotić s odgođenim okidanjem, nije mi sve baš jasno.



Komentari [12]

Visine i usjeci



Jučer je dan poremetilo jedino što može vikend poremetiti, neuspješno čekanje majstora. Ajd barem sam pročitao debelu zbirku "Notes" Igora Mandića, što jedan kritičar reče, zapise prozirne pakosti, s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina proteklog stoljeća. Poput nekih blogera autor je uvijek provokativan i bespoštedno traži kavgu, iako je za razliku od spomenutih, skoro uvijek u pravu, bilo mi je pomalo dosadno s distance to čitati.
Kad je postalo izvjesno da majstor neće doći, razmišljali smo što s ostatkom dana, na fejsu sam vidio prve kupance inače zimogroznih prijateljica, no otok je ipak daleko, pa smo se zaputili na Sveti Križ iznad Rijeke, iako sparno ipak je bilo nekog zraka, pa je i pasja probava proradila. Zanimljivi su mi bili i selfiji četrdesetogodišnjakinje, koja se gore dovezla sama u autu, to mi je ipak bilo malo tužno i groteksno, pa nisam dokumentirao, inače sasvim obična žena, u bluzi i trapericama, ne onim poderanim.
Ručak je opet bio poseban, eksperimentalno izvrstan, a evo i za kraj malo drukčije nego jučert, dnevne doze instagram tuširanja.



Komentari [10]

Pile i tuš



Semper je dobro primjetio kašnjenje s dokumentiranjem ručkova, bez brige, jede se odlično, u ove lude dane, e matica šteka, ne mogu se zaključati ocjene, jedna učenica ih ne vidi, jedna je uspjela nešto resetirati što šefovima izgleda nemoguće, to je nama e administracija dala, obećano olakšanje i opuštanje.
Jutros sam se brzo razbudio uz instagram, nikad to nije bilo, čak tri fotografiranja tuširanja, siguran znak da se ljeto bliži, dolaze bolji dani, ajd, kad već objašnjavam frendu kako skinuti fotku s instagrama, objavit ću najnovije tuširanje, pažljivijim čitateljkama bloga, već poznate Mellbary, a i Dražen kojeg pozdravljam ako naleti, je već primjetio da sam jednu njenu fotku čak dva put objavio, sad dakle samo najnovije, ako je moguće, ukloniti mogućnost greške...



Komentari [15]

Dječak s plavim šlaufom



Iako sam uz ludnicu na poslu uspio skupiti dobrih i meni odobno uspješnih fotografija, danas ću objaviti tuđu. Radi se naime o filmiću na grupi koje sam član, na njemu skrivena kamera snima ženu koja cool ide gola od hotelske sobe do plaže, to je inače jedina grupa kod koje nisam naučio kako skidati fotke, jedino screenshot pa rezati. Jako mi je filmić simpatičan, svi ženu ili ignoriraju ili bace neprimjetan pogled, ne bi to kod nas tako prošlo, jedino je dječak s plavim šlaufom prati i upija. Mislim da sam zadržao radoznalost i znatiželju tog dječaka, mada su neki iz moje okolice sigurni da sam još u njegovim godinama itekako znao plivati.



Komentari [9]

Whiskey u tuđini



Jučer uglavnom bio lijep i ugodan dan. Moje maturantice bile u medijima, zvao dopredsjednicu, kaže ništa strašno, smije se, kad smo najljepše i u imamo najbolje majice, teta od jedne im već poslala snimke, sad su na odredištu i dobro. Baš kad sam završio razgovor, zaustavlja me poznanik, otac mu bio najbolji prijatelj mog starog, nedavno isto preminuo. Kad sam ono postavio klasično pitanje, kako ti, raspričao se o problemima s tlakom, ide na pretrage, ja mu predstavljam svog liječnika Jina, koji eto danas slavi šesti rođendan, ja jutros izmjerio 135/70, pričam mu o hodanju, on doduše još nije ni prestao pušiti, govori mi o smrti svog vršnjaka, nešto je stariji od mene, zajedničkog prijatelja. Kako rekao sam, nedavno sam vidio na fejsu, jest da je izgledao malo umorno, al piju u Americi whiskey, i to u nekom lijepo uređenom stanu. Da, rekao, svi naši vani koji drže kod sebe piju whiskey, i to "Jacka", voze njemačke aute, e jedino još nisu raščistili jel bolji Marlboro i Winston, smije,m se, ja sam nekad bio Winston frakcija, a drugarica je to još. Da, kaže, ali odlaze jedan za drugim, nikad emigrante nije zahvatila epidemija zdravog života.



Komentari [11]

Norijada 2018. u našem dvorištu



Ove godine je kraj školovanja slavio još jedan od mojih razreda, tako da nema klasičnog gradskog izvještaja. Uz školu je sve funkcioniralo besprijekorno, po prvi put valjda nije bilo brašna i ulja u dvorištu, dobio sam od razreda za dar parkericu, nikad nisam spominjao, al tu marku sam koristio u ona mračna neslobodna vremena, poslije sam je odbacio kao luksuz, eto, sad ću s njom izgraviranom, upisivati satove iduće godine, tamo gdje još nisu e dnevnici, ako naravno školu upiše netko tko uči tako nepotreban jezik kao što je njemački. Dobio sam i japanski sat, a natpis na majici je bio na engleskom, ništa znači osobno osim multikulturalizma, ne znam jesam li smio primiti znakove pozornosti, al sam ganut,obradovalo me i to što nije uručeno na zvaničnoj sjednici, naučili su što mislim o formi i radnjama pro forme. Istina i da je par mojih učenica, protivno pravilima, ušlo s pivom u dvorište, kad mi je to usput poslije napomenuto, komentirao sam, što stvarno?!
Čuo sam da je u gradu bio užas kao obično, moji maturanti su otišli u iznajmljenu vikendicu, a mi razrednici smo se, za promjenu, ovaj put koncentrirali na vlastito dvorište. Ima i boljih fotki, al ih ovdje sigurno biti neće, treba nekad biti svjestan i okružja.



Komentari [13]

Voda otkapljava



Ističu valjda zadnje kapi vode sa šumskog izvora. Prvo je tekla u potocima, nakon zimskog zamrznuća se pipa ne može zatvoriti, nije valjda ničija, nikog za popraviti. Sad kad da dođu suše, presušit će valjda i ona. Šteta.
Ovaj tjedan je ionako gotovo s prirodom, počinje zabava s administracijom, jutros mi je probava ono sve pet, a i mom vjernom psu. Sjetio sam se jučer u Gorskom Kotaru jedne pjesme napisane davne 1978. pod nazivom "Stari hipik". Naime par godina ranije kao srednjoškolcu mi je u tadašnjem "Čik"-u ili "Zum"-u, nisam više siguran, pjesma "Hipi djevojka" proglašena najboljom u novogodišnjem broju, urednik rubrike poezije je bio legendarni Duško Radović, slijedilo je urednikovo pismo hrabrenja da nastavim pisati, čuvala ga je dugo pokojna mama, no kako mi je po smrti roditelja sve pokradeno, nestalo je i to, ostalo u sjećanjima. Nakon uspjeha pjesme postao sam jako popularan, posebno u ženskom dijelu svog društva, no takva slava ne traje predugo.
Upisao sam studij i ostao u tom društvu freakica i freakova, koje su preovlađujuća normalna mladež i svi roditelji smatrali problematičnim.
Jednu od onih usamljeničkih večeri sam razmišljao mlađahan o starosti i napisao pjesmu "Stari hipik", koju nigdje nisam slao niti objavio, prije par mjeseci sam je sređujući neke stare fotke pronašao i naravno, sad opet nemam pojma gdje sam je ostavio.
Uglavnom zastrašujuće kako je sve pogođeno uz naravna pretjerivanja "u vrtu samo jedan cvijet", cvijeća posebno samoniklog ne fali, uz rimovanu poantu, "daleko je normalan svijet." Daleko sam naravno i ja od hipika, al princip življenja je pogođen, sve su ostalo nijanse.



Komentari [9]

Prijateljstvo i politika

Zadnja dva dana se nametnula tema, u dva potpuno različita slučaja, možeš li biti prijatelj s političkim neistomišljenikom. Prvi slučaj je bio kad sam na fejsu prekjučer, tako je shvaćeno, pohvalio najnovije djelo književnice Tanje Belobrajdić "Žena mog muža", inače bivše blogerice i, budući da sam je i u živo upoznao, uvjetno rečeno, moje prijateljice. Drugi, isto uvjetno rečeno, moj prijatelj, koji me kako u polemici navodi, poznaje četrdesetak godina, ovdje smatra da se radi o ikoni nove desnice najgoreg kova,što se vidi time, da je slave seljačine s kamenjara, pojednostavljujem priču. Ovo uvjetno za prijateljstva navodim, jer se sjećam, kako je u teškim vremenima, naći stvarne prijatelje. Gottfried Benn je odličan pjesnik, Heidegger mislilac, oboje su na svoj način živjeli za vrijeme nacizma, ne suprotstavljajući mu se, to ništa ne govori o njihovoj književnosti ili filozofiji, tako da je tu slučaj s Tanjom čistiji, pogotovo što znam za više Tanjinih javnih istupa, koji mene uvjeravaju da je i kao soba oke, nikako zvijer kakvom je predstavljaju, neki s moje, navodno lijeve stvare političkog spektra, što je u Hrvatskoj jako diskutabilno. Ponavljam, samo zbog epidozice o bostonskom mačku, knjiga je vrijednija od polovice novoizdanih knjiga kod nas.



Drugi slučaj je malo složeniji, radi se o dva jučerašnja prosvjeda u Rijeci. Na drugom, onom znatno manjem, je sudjelovao, nećemo reći ovdje ni uvjetno prijatelj, nego moj kolega. Bio je jedan od Rijetkih, koji porijeklom nema doduše veze s Rijekom, al živi u Rijeci. Posao mu ovisi o politici, druga stvar što je navodno i on galamio da se maknu prosvjednice koje su pokušale tijelima spriječiti njihovu kolonu. Nije sudjelovao u hajci na mene i nesudjelovanjem je onemogućio zatucane da imaju većinu, to mi je bitno. Prihvatio sam na fejsu i one s kojima sam se igrao u djetinjstvu, a u ratu su bili četnički vojvode i ustaše. Žalim doduše neke pristaše Markićke, koji npr. govore o ružnoći komunistica nekad i sad, iako je i sam način glup, očito nemaju pojma, ja sam se čudio, gledajući najpoznatiji ustaški dokumentarac, nečemu u obrnutom pogledu, al eto, tek sad vidim da je na ovim prostorima legitimno i tako razgovarati.



Hannah Arendt je do kraja života ostala prijateljica s Heideggerom, iako je sad jasno, da je znala da je on bio privatno neiskren i uvjeren antisemit, kod nas je postojao primjer Šuvara i Budiše, ja sam osobno, iako sam se neprijateljski razišao s bivšim piratskim vodstvom, nikog nisam brisao, iako me jako iritiraju stavovi jednog na twitteru, zašto ne čitati i slušati neistomišljenike, dok te egzistencijalno ne ugrožavaju.
Ja sam jučer s demonstracija direktno odjurio u Gorski Kotar, i tek sam se kasno navečer, gledajući blog i portale, sjetio događaja u kojima sam sudjelovao. Žao mi je samo što nisam sreo neke prijateljice, koje su, vidim po slikama na fejsu, sudjelovale u demonstracijama, naravno sve u mojoj koloni, enigma su mi one sa teve iz druge kolone, al ne ulazim ;)...





Komentari [9]

Hod slobode u Rijeci 2018.

Bilo nas je oko 10 barem deset puta više nego onih iz hoda za život, iako na državnoj teve besramno lažu. Možda su im doduše autobusi kasnili. Sad žurim van, snimio sam i njih, možda dodam popodne te fotke.



Miška prepoznajete , zar ne, žao mi je što nemam vremena za pravi post, moji već izlaze iz stana, inače mene kao blogera sve
više mladeži prepoznaje :P

Evo i druge strane snimljeno pet do deset na okupljalištima, 1500 kako tvrdi dalekovidnica, dobio sam još par minuta jer je počela ceremonija kraljevskog vjenčanja.



Komentari [8]

Punjene tikvice



Evo ovaj blog postaje interaktivan, Lastavica je predložila punjene tikvice, Leptirica je, između ostalih, podržala, i ideja je realizirana. Nedostajala nam je doduše rajčica u bilo kojem obliku, ali svjedočim, da su je ljute papričice, iliti feferoni, dostojno zamijenili.
Inače dobio sam pitanje zašto toliko prezirem sustav, a dobro živim, ako izgleda da dobro živim, to je zato što znam živjeti i usprkos sustavu, koji stimulira beskrupulozne lopove, koji su eto, i mojoj obitelji, praktično sve generacijski stjecano pokrali, a to su stimulirale dvije najveće stranke, sjetimo se i neoliberalnog ideologa Linića, i njihovi sateliti.
Živio bih ja i bolje, al eto, moja teta s tržnice,se više ne usuđuje prodavati ružni limun, za trostruko nižu cijenu, mogla bi je bagra, što čuva zakon i red kazniti...



Komentari [9]

Tikvice



Mljevena puretina s dodatkom tikvica u faširkama mi je otkriće. Te tikvice sam desetljećima principjelno odbijao, al u nekim kombinacijama, kad su nedominantne, mi pašu. I puretina mi je dugo godina najmanje privlačno meso, iako su odmah po dolasku slobode i kapitalizma počele kampanje protiv svinja, mene nisu uspjeli obrlatiti, u ovoj kombinaciji, kad nije suha, puretina može biti i mljevena.
Inače na Korzu su me zaustavili i počeli palamuditi za ovaj referendum, jedna stara gospoja me se sjeća ko pirata pa ću eto ja valjda potpisati, prvo sam bio iznenađen, što je to, pa jučer čuo na teve da je gradonačelnik to sranje zabranio, manipulatori mješaju promjenu izbornog sustava, recimo tu bih svakako bio za neke ipak drukčije promjene od ponuđenih, i vraćanje srednjeg vijeka u obiteljske odnose, pa sad, anarhist će potpisati zbog prvog, balkanski nasilnik zbog drugog, a sveprisutne budaletine zbog oboje.
Nakon što sam otkvitao tu penzionersku ekipu ugodan razgovor s bivšom susjedom, pratiteljicom bloga, sretno udanom, pratim njena putovanja na fejsu, kaže vidi me iz auta kako pješačim baš svaki put kad je u Rijeci, al ne da joj se trubiti, kao uvijek sam zamišljen i ne želi me uznemiravati. Razgovaramo o mladima i koliko će još rasti cijene benzina.



Komentari [9]

Nosi se žuto



Jučer i na radnom mjestu konačno nešto što sam doživio kao priznanje, naravno ne od prosvjetnih vlasti, oni nagrađuju uglavnom one koji znaju popunjavati administraciju. Izlazio sam iz učionice na veliki odmor, poslije imam još jedan sat s tom grupom, veli mi učenica :"Nemojte puno kasniti, meni je dosadno." Obično se skače od zadovoljstva kad otpadne neki sat.
Sve ostalo čisto žutilo i propaganda, svakodnevno ispiranje mozga, iako izgleda ide jako uspješno, nikako da se potpuno ispere. Prije par dana se jedna berlinska politička twitterašica upitala, pripadala ovo proljeće stvarno oživjelim njemačkim liberalima, jer njihova tradicionalna boja je žuta, a po ulicama žuto kao modni detalj sve primjetnije. Toga sam se sjetio fotografirajući ovu damu, vidjevši je s leđa instiktivno sam pomislio, mora biti ružna, ovaj put sam ipak pogriješio.
Šteta što su ražnjići loše ispali na fotki, bio sam gladan i brzo fotkao, a oni odlični kao uvijek.



Komentari [11]

Odojak i tupilo



U stvari fotke su trebale ići obrnutim redom, dame ispijaju kavu ujutro, a završavamo odojkom, otkrili smo novu marendarnicu na Viškovu. Evo i ja razmišljam o pauzi s pisanjem, baš mi se ne da, šetam ravnodušan prema svemu, malo zabrinut samo za probavu svog psa, zadnji put kad sam se osjećao ovako prazno jedna politička budaletina je započela antibirokratsku revoluciju i dokazala da uvijek na ovim prostorima može biti gore. Nisam prihvatio posao u Njemačkoj, u Njemačkoj bih možda i prihvatio, al Bavarska je bila u pitanju i ostalo je povijest jednog besmislenog stagniranja u karijeri i ostalim tricama i kučinama. Ajd recimo da je još jedan post odrađen u ovoj rupi s nastavom.



Komentari [10]

Netko tamo dokumentira

Inače postoji jedna Njemica koja se od mog sedmog osnovne dopisuje samnom, preko nekog od trivijalnih zapadnih časopisa, ona je tad bila ponosni Istok, onda smo se i dogovorili da furamo svoje vezivanje do kraja nečeg tako beznačajnog kao što je život, i mijenjalo se sve od sustava do država, i našli smo se uživo nakon par desetljeća i uvezanih u nekim vezama, dogovorili, vrijedi isti princip dalje, nju zadnjih godina zdravlje i život udaraju, napisao sam, idemo dalje, tko je pratio moj blog i upoznao je, najvjerojatnije nitkop jer iz Berlina nisam uvijek uzvraćao komentare, evo danas mi je poslala jednu uspomenu, nedavno sarajevskog Vučka kojeg sam s bakterijama strpao u paket za nju, eh, nekad nam je bilo nebitno kakve smo face, naravno ova fotografija mi je nepoznata, mi nismo bili generacija skupljanja bodova za eventualno napredovanje ili pak samo samoodržanje na poslu.



Ovo je novo:



Komentari [3]

Protiv mobilnosti



Paprikaš je bio odličan, drugarica veli po ideji blogera Miška. Poslije smo išli u prirodu, u Rijeci se već nije moglo disati, dobra vijest, u Metrou su vratili nekadašnju cijenu mom piću, sad je opet trideset kuna niža nego u gradu, inače sam ozbiljno računao i tog se odreći, kod nas starenje i odricanje idu skupa, ima vremena.
Drugarica i Jin su se bavili poljopridjelstvom, ja sam ovaj put samo disao. Navečer politički sastanak, iziritirao me upitnik iz europske središnjice sa sugeriranim odgovorima, tipa slobodnog kretanja i zapošljavanja po Europi. Nisam jedini, dajemo atipične odgovore. Mislim da je vrijeme da nas počnu oslobađati slobode i pustiti da normalno živimo. Pa mladi od silne mobilnosti i društva nevjerojatnih šansi za "sposobne" da izgrade vrhunske karijere, ne stignu normalno živjeti.
Meni nebitno, važna su druženja u dane koji se ne troše na rad i razmjene ideja, što ćeš više. Naravno treba omogućiti rekreaciju kopanjem, onima koji u tome uživaju, poput mog psa.



Komentari [10]

Komplimenti, ne brutala



Baš sam veseo jer sam razveselio berlinsku frendicu komentarom na instagramu, inače rijetko stavlja suknjicu na sebe, sad se fotkala na pecanju u H&M suknji, dodala je i neku kapicu i jednostavne tenisice, napisao sam joj da joj je to najbolji outfit ikad. Inače u današnje vrijeme su suvišne rasprave je li ljepota važnija od istine, pa kad bi današnju istinu ozbiljno shvatili, stalno bismo bili neutješni i bolesni. Mene danas recimo smeta što se počinju gomilati oblaci, inače jutro je bilo prekrasno sunčano, dobio sam od pošte lijep ruksak za dvije godine plaćanja računa kod njih, u apoteku je stigao naručeni lijek iz Austrije, drugarica je jučer bila dobra na testu, Jin je sve obavio u jutarnjoj šetnji, sve lijepe stvari, istina drugarica je dobila rješenje o mirovini, nešto preko dvije milje, stavila na fejs, stotine se zgražaju, kao da ne znaju u kakvoj vukojebini žive, al život je lijep, jebeš istinu.



Komentari [10]

Otuđena golotinja

Čitam jednog Kanađanina o oštećenom biću u modernom društvu i napetosti između nepodnošljive sadašnjosti i nepovratne prošlosti.između tehnologije i mitologije. Današnje vrijeme karakterizira nenadoknadiv gubitak bitne ljudske dobrote, te konačni trijumf tehnologije i vrijednosti koje vode potpunom otuđenju.
Drugarica je na jednom testiranju za koje smo se pripremali vježbajući uglavnom tehničke vještine, načine automatiziranog zapošljavanja kompjutora. Sjedim na terasi, nisam optimist, promatram, svi naravno bulje u sprave. Danas kad se šalju fotografije golog tijela, ne mislim tragikomične muške erekcije, mislim na djevojke, tehnika štiti od pretjeranog približavanja i upozorava na odmak, zadnje dvije fotke su s instagrama.
Nepatvoreno još možemo uživati u hrani, nisam optimist za novije generacije.



Komentari [8]

I dok čekam radensku...



Jučer onaj dan s puno sati i jednom rupom za primanje roditelja, naravno da nitko neće doći, tko dolazi na informacije u petom srednje. Inače ta rupa me dotuče, jer moram čekati,a želio bih što brže završiti i bježati u slobodno vrijeme. Na kraju se dogovorio s drugaricom da se nađemo kod auta i idemo na ćevape, ona i Jin uspješno obavili šetnju. Odmah velim da je radenska pri kraju, znam ono da su još dvije nenačete jednoipolitarske boce doma, uz jednu u frižideru, al meni je to već psihološki knap, sad drugarica veli što meni baš ne paše, jer sam gladan, da skoknemo prije ručka u veliki supermarket pored kojeg prolazimo, no dobro, Jin i ja ćemo prošetati dok ona kupi. Moš mislit što ćemo prošetati, Jin se zaletio, ja jurim za njim, al zaletio se u hladovinu, gdje smo prošli put sjedili, jer se meni nije dalo šetati. I tako sjedimo li i sjedimo, čekamo, pomislim kako ni jednu fotku nisam napravio i kako nikad ne fotografiram gladan, kad približava se djevojka relativno zanimljiva, pomislim, oke,al samo ako sjedne tu uz mene, ne da mi se vaditi fotić i loviti je u hodu, i ona sjeda tik uz mene. Ostalo je povijest, radenske na kraju nije bilo u marketu, ćevapi su bili standardno dobri i život je išao dalje svojim tijekom.



Komentari [10]

Koprive i modni krikovi



Jučer mi se čini da su sve iz mog društva, uključujući nažalost i mene, boljeli ili zub ili desni, te da je bilo više od prosjeka izazovno odjevenih osoba u gradu, nažalost muški su razgolićeniji, al eto, moj fotić ne zanimaju. Drugarica je krenula sa serijskom proizvodnjom od namirnica s imanja, najprije naravno ide akcija spašavanja jetre, inače još prije desetak godina sam u Berlinu slušao priču da je nakon indijske konoplje najzdravija biljka kopriva.



Komentari [11]

Izložba "Foto si teć 2018."



Jedini foto natječaj na koji se već tri godine javljam i to iz jednostavnog razloga, jer mi se čini da je jedini na kojem se traže fotografije ljudi, a tu jedino i imam nekakve šanse s obzirom na kvalitet fotića, tu sam daleko na posljednjem mjestu, čak i drugaricin prastari sony radi tehnički znatno kvalitetnije slike. Ipak, usprkos svemu, opet sam, ovaj put u konkurenciji 287 pristiglih fotografija, upao na izložbu, u konkurenciji je bilo i par profesionalaca, a nije samo drugarica rekla da joj se čini moja fotografija još ponajbolja belj. Nisam član foto kluba, baš nikog tamo ne poznajem, da nije Jina nitko me tamo ne bi ni primjetio, tako da neobično za Hrvatsku, ovdje ne treba sumnjati u objektivnost žirija, izgleda da je stvarno bila zagarantirana anonimnost kod ocjenjivanja, jer je jedna teta osvojila dva priznanja za različite fotografije. Inače poslao sam ja i jednu bolju fotografiju, ali previše bi bilo valjda očekivati da profesionalci iz žirija shvate ideju i kompleksnost, a pozadina je bila malo mutna, znao sam da će je to eliminirati.



Komentari [10]

Bijezi u divljinu



Nakon što smo jučer ujutro, kako se ono popularno veli volonterski, završili korekciju jednog prijevoda političkog prijevoda, nije nam preostalo ništa drugo nego iskoristiti nedjelju za ponovni bijeg u prirodu. Što nam drugo preostaje, u Rijeci nesnosna sparina, na blogu osim nas par rutinera i jednog preseratora ništa novo. Kaže Regina u komentaru, samo bez maslačka, a meni salata od maslačka deset puta bolja od zelene, besplatna i svugdje je ima. Nabrali smo naravno i koprive, uvod je bio moje prevrtanje na samom početku s omiljenog stolca, lijepo me je ožeglo, kažu da je to odlično kontra reume, al smo poslije svejedno brali u rukavicama. I ja sam ono kao počeo konačno kopati nešto nalik na septičku, jedan s dva, al naravno, kopam samo dok mi je gušt pa će to trajati. Imali smo Jin i ja avanturu jureći za nestašnom lopticom, otkotrljala nam se preko nasipa k bodljikavoj žici prema kamenolomu, vidjeći očaj u Jinovim očima ja sam iz zaleta naskočio na nasip, srećom jedan grm ju je zadržao i nekako sam je balansirajući uspio dohvatiti. Jin se također nekako u međuvremenu uspio popeti, no onda je zahvaljujući prhkoj zemlji, skliznuo dolje prema žici. Skratit ću, nekako se lagano uz moje bodrenje uspio popeti gore, a onda smo zajedno skakali na ulicu.
Život je takav, nesreća se dogodi u sekundi, ovaj put nas je mašila.
Sad žurim tako kamo moram, blogove posjećujem popodne.



Komentari [11]

Piknik u kabanici



U Rijeci je bilo toplo i bio sam u svojim već poznatim hlačama trofrtaljkama. Pojavio se prijedlog da se ide u Gorski Kotar, uzmemo ćevape za van usput i tako to. Drugarica je bezuspješno upozoravala društvo, uključujući i mene, treba ponijeti tople jakne. I zbilja, razlika u temperaturi je bila desetak stupnjeva, počela je i kiša, pa smo odustali od hacijende. Imaju oni,svaka čast tko se sjetio, natkrivene piknik klupe.
Najbitnije, nisam zaboravio lopticu, pa sam se istrčao i išetao s Jinom,naravno nakon ručka, dok je kiša još samo sipila. Kad je pojačalo, društvo je spasila kabanična logistika, koju je drugarica spremila u prtljažnik. Sve u svemu bilo je dobro,mada ponavljam, inače dobri ćevapi su ipak malo preslani, ne znam što im to treba, dobro znam, možda im je cilj da netko uzme sarajevsko pivo iz limenke koje nude, no to zbilja rijetki rade, živimo u zemlji brendiranoj žujom, koju izletnici namjernici imaju u gajbama u svojim autima.



Komentari [11]

Retro klošari i kolači



Otkako se muzej suvremenih umjetnosti preselio na sadašnju lokaciju i otkako je njegov ravnatelj Slaven Tolj zbilja se sve promijenilo, između ostalog su jazz i psi dobrodošli unutra, iako konačno jedan muzej i kod nas ima dušu, Jin i ja volimo čekati drugaricu šetajući ili odmarajući ispred njega. Okolina me podsjeća na nekadašnji Alexanderplatz u Berlinu, iz godina kad su ljudi s ruba gospodarili njime, a nije bilo kao danas bandićevskih štandova i šatora, nedostaju samo pankeri s avlijanerima. Naravno i ovdje će se sve promijeniti i normalizirati, u blizini je planiran reprezentativan trg i uselit će se gradska biblioteka i druge reprezentativne ustanove, naravno svi za razliku od Slavena čekaju da se skupi dovoljno novaca za potpuno reprezentativno uređenje. Muzej je startao daleko od konačne šminke. Daleko od šminke su i pripadnici armade i ostali klošari koji se okupljaju okolo, no svako malo dođu i ljutite mlade dame u hladovini popiti pivo, primjećujem da je zadnje vrijeme kod cura Kozel iz limenke u trendu, znači da nisu baš tako siromašno otrcane, kao što se trude izgledati.
Mi smo doma ponovo u slatkoj fazi...



Komentari [12]

Promidžba domovinskih vrijednosti



Najprije osjećam svoju dužnost objaviti nečiju anonimnu fotografiju s Paga, jednu od deset jučer najpopularnijih na instagramu, nevjerojatnu promociju našeg turizma, ne sumnjam da neki dokoni već kuju planove o promjeni odredišta svog odmora.



Ja jutros do knjižnice, okidao u prolazu. Vratio Pavličićevu knjigu o starosti, zaintrigirala me tema, mada nikad nisam volio tog akademika mrzitelja bloga, i ovdje mi, usprkos atraktivnoj temi, bio dosadan. Jedino što mu priznajem u životu je ženidba Julijane Matanović.



Dvije su mi se stvari ipak svidjele u spomenutoj knjizi, npr. podatak da stariji ljudi stvarno loše procjenjuju godine mlađih, ova je možda premlada, dežurne top budaletine bloga to prate, al je jednostavno bila najelegantnija od onih koje sam sreo.



Za kraj lignje s palentom, mnogo bolje u reali nego na fotki.



Komentari [10]

Neotuđena crtica



Danas se baš ništa vrijedno bilježenja nije dogodilo, obično je to tako kad se ne ispavam najbolje. Možda u parku, starija i mlađa žena su pričale dok su njihove kujice režale jedna na drugu, a Jin je počeo glasno lajati prema objema, ja sam mirno sjedio sam na klupici. Onda su se razišle, mlađa je sa svojom kujicom krenula prema Jinu, koji neuobičajeno nije prestao lajati, sve dok mu se nije približila, onda mu je počeo igrati rep i počelo je njuškanje. Na moje iznenađenje djevojka je sjela na drugi kraj klupe i rekla:"To mi je bila profesorica engleskog." Ja sam odmah uzvratio:"Ak ste se slagale kao vaše kujice, nije bilo dobro." "Ona se zove Lela", rekla je za kujicu, a ja sam predstavio Jina. Zatim smo šutili da bi me onda upitala imam li papirnate maramice. "Pogledat ću", rekao sam i otvorio torbu iako sam znao da imam u hlačama. "Mrzim one dane", rekla je. "U kafiću preko obično imaju toaletni", dodao sam kao nemoćno. "Nebitno, ionako moram kući, opet ću zakasniti na randevu s psihijatricom." "Ludilo neće pobjeći", rekao sam i dobio osmijeh dok je odlazila i uzvratila:"Tko zna, s mojim nikad nisi načisto."



Komentari [11]

Djelatnički piknik



Evo prošao i praznik rada, mi odradili svoj grah u prirodi, bilo čak i prilično svježe, uz malo rekreacijske sadnje ugodno provedeno popodne. U radu je najviše, kao uvijek, guštao gospodin Jin.
Događaje sam pratio uglavnom na twitteru i to njemačke, odnosno berlinske, kod nas se kao što sam čuo u zadnjim vijestima ništa nije ni događalo, sve po standardnom scenariju, predvidivo, novo jedino da se ovi sindikalisti što su prosvjedovali očito pokušavaju dodvoriti crkvi, onaj meni najdalji tip prosvjednika, takozvani realisti.
I u Njemačkoj je sve prošlo mirno, čak su se ovi iz crnog blok samo rekreativno folklorno grdo gledali s policijom. Jedino je donekle zanimljiva, meni pomalo i iritantna, bila rasprava na ljevici o tkz. bezuvjetnom temeljnom dohotku, kojem se dominantna struja kod socijaldemokrata žestoko protivi i zastupa prepotopski stav, rad za sve. To što kompjutori lagano preuzimaju poslove ljudi, što tvrtka od 13 zaposlenika posredno prouzroči otkaz za pedeset tisuća radnika druge tvrtke, o čemu sam jučer nešto natuknuo, njih ne zanima, zanimaju ih samo parole o svetom pravu na rad.



Komentari [9]

Slike koje egzistenciju znače



Prvog svibnja obično jutro provedem uz twitter, zanima me kako su protekle tradicionalne antikapitalističke demonstracije u "Walpurginoj noći". Te demonstracije su bile poznate po svojoj žestini, istovremeno su dovodile gomile turista, kojima su iznajmljivani stanovi u ulicama kojima su demonstranti prolazili. Evo i to se promijenilo, po prvi put su po izvještaju policije demonstracije prošle mirno, bez razbijanja i nasilja.
Od knjiga baš čitam prilično potresno svjedočenje o propasti Kodaka te pedesetak tisuća radnika koji su ostali bez posla, onih za koje se ništa nije moglo naći. Centar grada u kojem je bilo Kodakovo sjedište zjapi sablasno pust. Zadnji udarac toj nekad najmoćnijoj firmi zadala je tvrtka Instagram s trinaest stalno zaposlenih djelatnika, koja je između ostalog besramno pokrala Kodakove slogane iz zlatnih vremena.
Jučer su kapitalisti obućari bili iznenađujuće samilosni, u dva dućana pedestpostotni popusti.
Sretan vam praznik rada!



Komentari [10]