Nachtfresser

Kratko i po običaju kaotično ću se osvrnuti na par kritika ovog bloga pušača općeprihvaćenih vrijednosti, od pizdarija o voajerstvu i neovlaštenom fotografiranju, do narušavanja privatnosti, a malo i o nabacivanju raznolikih bezveze fotki koje jednostavno ne pašu u isti post, nešto u tom stilu sam shvatio komentar jedne drage blogerice s kojom i na fejsu divanim.
Četiri su delikta narušavanja privatnosti po uvaženom pravniku D.W.Prosseru od kojih je najdiskutabilniji četvrti, prisvajanje mog izgleda bez mog pristanka. Znači kad fotkam ja kradem nečiji izgled. Smiješno jer u suštini se meni jebe za isti i uglavnom nemam pojma o kojoj i kakvoj se osobi radi, čak i ako je ta osoba kao što često jest privlačna ne pada mi na pamet pokušati s njom stupiti u kontakt. Nije mi jasan argument izlaganja nečije privatnosti javnosti, pa fućka se javnosti za osobnost nekoga kog nikad neće upoznati. Možda bi se od Prosserovih prekršaja na ovaj blog mogao odnositi i onaj o publicitetu koji neku osobu predstavlja u lažnom svjetlu, tu bih se jedino mogao s Alexxlom složiti da često uz druge greške pri fotografiranju griješim i sa svjetlom.
Meni je privatnost bila narušena za studija u Sarajevu u kvartu gdje su se svi međusobno poznavali, komšije u slobodno vrijeme virile kroz zavjese, tako da bismo se približavajući stanu djevojka i ja razdvajali da bismo drugim putevima ušli u isti stan.
Danas i ovdje nitko ničiju privatnost ne jebe, štogod o tome mediji pisali, osim u svrhe zloupotrebe na poslu ili u politici, meni je prvi susjed, inače mlađi od mene, barem tjedan dana ležao mrtav u svom stanu, a nitko to nije znao. Vlast svojim mjerama može ugroziti osobni integritet pojedinca ali to je već druga priča.
A sad nešto u obranu općeprihvaćene kritike mojih blog fotki.
Razinu nekih mojih portreta sterilni kritičari i majstori nikad neće postići, najžalosnije je da npr. ovaj nije objavljen na jednoj web stranici jer je uredniku te iste tog dana pokazano jedno inače uspjelo dupe s mog bloga.



Ulične fotografije su različitog kvaliteta, meni je bitna kroničarska aktualnost istih, a jučer sam namjerno objavio i dvije ružne s određenom svrhom koju sam imao u svojoj glavi, osobna odluka autora bloga.



Kod fotkanja hrane često se gledatelji prevare, ova npr. sigurno nikad nije objavljena.



Maloljetnike izuzetno rijetko objavljujem, ovo je bila moja demonstracija rada autoportreta koji se nekima začudo sviđaju.



Golotinju na blogu ne objavljujem do daljneg
I nemojte mi one primjedbe, kad bi mene tako fotkao, neću Tebe tako fotkati, dosadna si mi !

Ha,ha, opet sam u defanzivi, bit će toga još kad ne znam nikoga majstorski odjebati u stilu Hrvoja Klasića jučer na predstavljanju knjige, ja baš sa svakim pokušavam voditi dijalog.