Nachtfresser

Evo pojavile su se i kod nas, doduše tek sporadično u Rijeci i vjerojatno još nekim većim gradovima, u lijepoj našoj glasnoj se još ne broje žrtve i štete. Po podacima berlinske policije 36 stanova je djelomično ili potpuno izgorjelo od njihove upotrebe, mnogo više automobila, ali oni se ne broje, svi su tamo osim onih sirotinje dobro osigurani, u cijeloj Njemačkoj se broji samo pet smrtno stradalih, nijedno dijete još pa nema razloga za uzbunu.
Mnogo zanimljiviji od ovih suhoparnih brojki su intelektualni "argumenti" u još od prije zahuktaloj diskusiji o zabrani petardi na kojoj inzistiraju Zeleni, stranka koja je ionako sve više nebitna i omražena u širokim slojevima stanovništva. Meni koji sam usprkos riječkom sramotnom novogodišnjem zvučnom paklu oprezan čim se spomenu sami pojmovi zabrane i zaključavanja, strašno padaju u oči nevjerojatna glupost "argumenata" u Berlinu vladajućih konzervativaca i drskost, usprkos izvještajima "njihove" policije, ismijavanja jednog argumenta protivničke strane, koji je nedvojbeno prihvatljiv svakom neispranog mozga. Ti konzervativci nadmoćno tvrde, pa Kugelbomben su ionako zabranjene, upotrebu treba jače sankcionirati i stvar riješena, kakve to veze ima s petardama, koje već generacije bacaju. Kako objasniti budalama, ono što policija itekako dobro zna samo se ne usuđuje političarima "crtati" da bacači popularnih petardi stvaraju toliki kaos, u kojem je nemoguće kontrolirati tko što baca, moguće ih je samo, što berlinska policija koliko toliko uspješno sprovodi, okružiti i lokalizirati. Onima koji ostanu u tom okruženom području neka je bog na pomoći.
Zato sam rekao napokon, obično se nakon definiranja i mukotrpnog osvještavanja javnosti u Njemačkoj i Francuskoj, počinje o prisilnim mjerama na razini EU razmišljati i u drugim državama omražene zajednice.

Čestitka Jagode Marinić

Evo i za kraj godine ne mogu ne djelovati malo prosvjetiteljski, prenosim čestitku njemačko hrvatske književnice, publicistice i još mnogo toga bi se dalo nabrojati uz ime intelektualke, koja je u jednoj anketi izabrana među pet najutjecajnijih njemačkih publicistica protekle godine. Rođena je 1977. u Njemačkoj, a sad u jednom intervjuu saznajem da su dva njena romana prevedena u Hrvatskoj i to, kako uz osmijeh kaže, jako dobro. Odmah na početku linka gore pratiteljima želi sretnu novu godinu na njemačkom i hrvatskom jeziku, dalje na perfektnom njemačkom citira i Alberta Camusa, da dovoljan otpor današnjem društvu pružaju pojedinci koji samim svojim življenjem svjedoče slobodu. Na donjem linku je dio intervjua kojeg je ona izdvojila kao jednog od najdražih što ih je ove godine napravila, tu se možete uvjeriti koliko dobro barata i engleskim i to nije sve, ali je dovoljno za jedan post. I ja preostalim blogericama i blogerima želim dobro zdravlje i životno snalaženje iduće godine, blogu želim ovako krhkom opstanak, a ako još dvoje važnih blogerica kako najavljuju odu, ja se na ovoj bsky.app (Bluesky) mreži sve bolje snalazim...

Dio intervjua Jagode Marinić

Mamurluk na drugom kontinentu

U SAD-u se ovih dana odvijala presudna borba za vlast, između bilijunaša rasista i rasista idealista. Ovi drugi vjeruju u rasističke ideje, prvima su bile potrebne za pridobivanja širokih narodnih masa, nešto slično kao što se nekad DP odmetnuo od HDZ-a, šovinisti iz uvjerenja. Svijet može biti miran, Muskova struja je pobijedila, Indijac bilijunaš može u Trumpovu administraciju, veliki vođa je presudio u korist svojih kolega po imetku.
U Njemačkoj se pokazalo pak drugo lice demokracije. Dok se po drugim dijelovima svijeta izbori dobivaju izdašnijim financijama i kupovinom glasača (SAD), preplavljivanjem društvenih mreža botovima (zadnje neuspješno Rumunjska i otkriveno u začetku Hrvatska), punjenjem autobusa i dovođenjem na shopping glasovanje, u Njemačkoj je isprobana i izgleda da funkcionira, metoda jednog telefonskog poziva. Musk je nazvao šefa najmoćnijeg, čuvenog Springer Verlaga i cijela država ima servirano u najtiražnijim medijama Muskovo blebetanje da su i za Njemačku jedini spas neonacisti i da nema govora o nekoj poveznici s Hitlerovim vremenom, mada je i ilustracija uz Muskov proglas za AfD, kao spasitelja Njemačke, varijacija stiliziranog nacističkog plakata o Hitleru kao spasitelju. A demokratske snage, pitate se, demokratske su zbunjene tolikom drskošću i ne snalaze se, glavna urednica "Welta" je otkazala daljnu suradnju šefu i postala medijska heroina, redakcija se distancirala od napisanog, al jbga, demokracija je, para vrti gdje burgija neće.
Ljudi su sretni jer još uvijek imaju izbor između bilijunaša u razvijenom te milijunaša u manje razvijenom svijetu.
p.s.
Glasovao sam iz dužnosti, čujem prve ankete, možda neće ni biti nepotrebnog troška drugog kruga, ja sam svoj glas već tradicionalno "bacio" i uvijek ću to raditi. Inače post sam napisao jutros, nisam stigao poantirati, a sad sam poantu već zaboravio, uostalom nije ni bitno, živimo u svijetu kakav jest, ostaje samo nada da je Žižek u pravu i da je gore bolje...
p.p.s.
Brinite za sebe ovih eksplozivnih dana da ne bi završili izgubljeni poput mačka sa simpatičnog linka :D

Demonstranti

Ovo vrijeme legalnog eksplozivnog divljanja me iritira, znam da živimo u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu i da političari o tome moraju voditi računa, ionako si jadnici željni pažnje daju oduška skoro cijeli prosinac. Jin je uglavnom shvatio da je u stanu siguran, bojim se samo svojih reakcija, ako mi opet prije desetak godina padne slično sredstvo blizu, neću ponavljati što se dogodilo, različite su bile reakcije kad sam događaj opisao naravno na FB. U nedjelju su i kod nas eto izbori, pažljivije pratim one za nas važnije u SAD-u, Njemačkoj i Francuskoj, izlazimo redovito na birališta, pa ćemo vjerojatno i u nedjelju. pročitao sam bsky.app mreži konciznu analizu kandidata od jedne od najproduktivnijih hrvatskih političkih analitičarki, na rođendanu smo ovaj put samo minutu posvetili toj temi, sve jasno za prvi krug s jednim izuzetkom, a to nisam kao obično ja. Inače ja bih pozdravio promjenu kalendara, nakon Božića odmah Silvestrovo, nek se banda odmah ispuca.
Inače bivša blogerica koja sad živi i radi u Beču, na svom fejsu jutros piše da ove godine ni petardu nije čula, što me iskreno čudi s obzzirom na visok postotak Srba, Hrvata i Bosanaca koji tamo žive.

"Djeca iz zabave,
gađaju kamenjem žabe,
žabe umiru za ozbiljno."

Erich Fried

Više čitati

Vidim počeli su rezimei prošle godine i iznošenje odluka za iduću. Počet ću s pozitivom, u mirovini sam. Doživjeti to u sustavu kakav jest smatram velikim uspjehom, oslobođen sam sustavnog zatupljivanja. Neki su toliko otupili da bi i nakon 65. nastavili raditi i sustav im je polako počeo dopuštati, to su uglavnom oni koji inače ne znaju što bi sami sa sobom ili oni rjeđi koji moraju raditi da bi prehranili druge.
Više nisi radno ovisan što naravno dovodi i do preispitivanja kruga prijatelja, neki kao jedna moja prijateljica svejedno to rade, kao dio neke rutinske higijene na kraju kalendarske godine, neki definitivno otpadaju, a neki se potencijalno dodaju. Meni se to poklopilo s hakiranjem FB računa i otvaranjem novog gdje sam počinjao od nule. Najlošija administracija uopće na društvenim mrežama mi je postupak neželjeno učinila zanimljivijim, naime ograničili su mi broj prijatelja koje u par dana mogu dodati, ja za to nisam odmah znao pa sam kvotu potrošio otprilike po abecedi prvi dan, te sam imao vremena za razmišljanje koga mi je prioritetno dodati kad se opet smiluju, za neke stvari mi je FB chat u reali najbrži i najpraktičniji. Međutim, ne možeš ti samo razmišljati o tome što ti je najkorisnije i najpraktičnije u životu, svi imamo i izuzetno osjetljive i uvredljive osobe u prijateljskom okruženju, te naravno onaj najbliži krug prijatelja koji nije takav i koje svakodnevno srećeš, ali će se moguće zapitati, zašto je ovaj dodan prije mene, a ja sam eto uvijek tu kad treba. Srećom stvar je spasila ona velika manjina koja je na drugim profilima vidjela da virtualno ponovo "postojiš" i sami ti" ponudili prijateljstvo". Pomogle su i dvije političarke i jedna šahistica, te bivši dobar prijatelj koji su oklijevali s prihvaćanjem moje ponude pa sam te ponude mogao jednostavno poništiti.
Vraćam se stvarnom životu i onoj malo tamnijoj strani. Poslije godine corone ovo je bila najmračnija godina, od doslovno problema s vidom, a inače nitko u kući na području zdravlja nije ostao netaknut, nakon par skoro idiličnih godina. Došli smo do faze kad su sve želje vezane uglavnom za zdravlje, ambiciozniji planovi kojih ima su pali u drugi plan.
Iz vedra neba, nisam imao pojma, čujem ide Milijunaš u drugoj prostoriji pa prekidam ionako predugačak post...

Božić kod Dolores 2024

Za badnjak je drugarica prvi put kuhala sa svježim bakalarom, po malo modificiranom receptu s neta, ispalo je izvrsno. Nismo išli vani jesti, iako je i to bilo u kombinaciji, što se tiče izlaska u te dane, nećemo zaboraviti kad je bivši vlasnik meksičkog restorana riječkoj rivi priredio svečani ručak za najvjernije posjetitelje, među kojima smo bili i nas troje, hobotnica ispod peke u zaključanom restoranu. Stara dobra nezaboravljena "Bodega".
U svetoj noći u Rijeci tradicionalno divljaju kršćani bombaši, nikad neću shvatiti kako HDZ tvrđava Virovitica uvijek za Božić i Novu godinu ispadne toliko civiliziranija od kako vele, da pukneš od smijeha i bijesa, crvene Rijeke. Mi nismo bili na ukrašenom Korzu niti ćemo vjerojatno ni biti, dovoljno što sam danas čuo od ljudi u koje nemam razloga sumnjati, svaki kafić i većina štandova ima svoju glazbu, u svima glasnoća tuta forca, meni je i od slušanja opisa bila muka, ništa bolje od najboljeg srednjoeuropskog božićnog sajma u Zagrebu.
Drugarica se čudi kako ne razumijem te dinamitaše, veli pa to su samo jadnici koji upravo vrište za malo pažnje koju nemaju ni u društvu ni obitelji. Uzdrmani očevi obitelji koji dokazuju muškost pred djecom jačim petardama od susjedovih, znaju da ustrašena policija ne jebe zakone u koje datume je dopušteno divljanje.
Kod Dolores nakon standardno odlične juhe, jeli su se ovaj put odojak i puretina, sve iz pećnice sljubljeno s krumpirom i povrćem, jedan sam od rijetkih što uvijek daje prednost odojku i svinjetini uopće. Uostalom u zadnje vrijeme su mi kolači bitniji, pretpostavljam da će to biti sljedeće što ću si morati u dogledno vrijeme strogo zabraniti. Dolores je opet radila varešku gibanicu, rijedak je to recept, u Varešu se radila drukčije nego igdje drugdje, naravno uz to su išle i torta i kolači uobičajeni za ovo razdoblje, svaki put se iznenadim koliko je domaća Mađarica ukusnija od inače dobre kupovne, ne znam definirati zašto.
Inače domaćica je konstatirala kako bse vide znaci starenja, njih troje što je pilo vino svladalo je samo dvije boce, eh kad se sjetimo kako je to nekad išlo :D

Nije vrijeme za iskušavanje ozbiljnih poslova, oni koji nisu već otišli u snijegom pokrivene krajeve, pripremaju se za blagdane i praznik. Vjerojatno je dosta njih poput mene jučer brzo prestalo pratiti sučeljavanje predsjedničkih kandidata, ja sam zbilja imao dobru volju, ali jednostavno ne ide.
Mlada simpatična susjeda, ima i takvih, se s prijateljicom odvezla u cjelodnevni izlet u Trst, djeca baka servis. Druga kolegica s bivšeg posla je žurila, njih šest mladih gospođa s dva auta idu na cjelodnevni izlet u Graz. Djeca baka servisi. Zanimljivo da dečki imaju drukčije izbore ili izgovore kako će provesti dan, od nekadašnjih nas, tako cure barem govore, na jednoj strani posao, treninzi ili teretane, na drugoj bazen s društvom ili teretana. Mi nekad išli na piće ili "u štetu", no valjda i ovi ipak malo zaruže. Na novom fejs profilu vidim još dva odredišta za naslikavanje uglavnom ženskih društava ili su se samo one fotkale, jedan masovniji provod u Ljubljani, a u Zagrebu na adventu samo bivša blogerica koja živi u Beču i to u dosadnom društvu svoje obitelji.
Toliko o prethodna dva dana, danas baš svi spremaju bakalar, nije to uvijek bilo tako. Na riječkom Korzu se dijele velike količine bakalara na sve načine spremljenog, ali u 10.30, Jin ima injekciju u 11. Uz obližnje boćalište je novootvorena birtija, oni su isto najavili bakalar za danas, drugarica je isto ove godine kupila svježi...Za badnjak ću vam svima poželjeti ukusan ručak, za Božić smo mi pozvani kod Dolores, a za vas se uglavnom ne bojim, inače praznovjerno ne žurim s čestitkama.
Jučer smo bili na mimohodu kod obližnje velike osnovne škole, skupilo se dvadesetak ljudi točno u 18 dvadesetak ljudi, zatim je puklo eksplozivno sredstvo jako blizu, te smo Jin i ja pobjegli tražeći sklonište od divljačkog neprijatelja koji već na svakom koraku i u svako vrijeme napada i smanjili broj mimohodnika, nastava je navodno u petak još završila, preko Korza je istovremeno bio organiziran gradski mimohod, pa nije bilo za očekivati veći odaziv. Svijeće smo zapalili, onu s hrvatskom trobojnicom ravnatelj i mi običnu ali veću, nakon slikanja i razlaza smo ih pokupili, jer su po gradu primjećeni pojedinci punih vreća pokupljenih svijeća, ništa nas više ne smije iznenaditi.

Ljubimci radničke klase

Prije dva dana, još prije zadnje tragedije, Tamara Šoić poznata kao osnivačica najutjecajnije nastavničke grupe "45 minuta", pisala je lucidno, kratko i odrješito, o silovanju informacijama u našim medijima. Ni ja nisam nikad želio znati niti me zanimalo tko je ta Maja Šuput iz njenog primjera, da nije kvizova na teve uspješno bih izbjegao i upamtiti njeno ime, kolegica mi je dok sam još radio objasnila da se radi o seljančuri udanoj za nekog i to mi je bilo dovoljno. Danas sam prolazeći kroz kuhinju u kojoj je bio uključen teve velikih dimenzija, uspio vidjeti kako izgleda, meni je bila simpatično odjevena, išao je užas od emisije koju nitko nije gledao, ali eto, već smo navikli da je uglavnom uključeno. Očekivao sam po opisu drukčiji outfit, ali ipak nisam mjerodavan, ja inače skoro uvijek simpatiziram neobične odjevne kombinacije. Ne zanima me ni koliko Arena i drugih dvorana su napunile ni što pjevaju te Prijovićke ili Cece ili ako hoćete Brene s čijim repertoarom sam svojevremeno upoznat. Isto tako sam pratio uživo prijenos ulaza posjetitelja na koncert Rammsteina u prekrasnom Waldbühne prostoru, praćen glasnim prosvjednicima, među onima koji su ulazili bila je jedna prijateljica, među bijesnim uglavnom prosvjednicama druga. Nisam njih dvije vidio, ali me iznenadilo koliko je među posjetiteljkama bilo simpatičnih djevojaka na koncertu tih muških šovinističkih svinja.
Zato me zanimalo i malo me manje iznenadilo da je ipak i većina žena kao i velika većina uvjetno rečeno radničke klase glasovala za prihodno najudaljenije od njih (vidi link na vrhu).
U stvari sam htio pisati o nečem drugom. Sva moja njemačka ekipa je za razliku od većine Hrvata i Amera informirana, pored ostalih portala, primijetio sam na bluesky (bsky.app) mreži, gdje su se nakon twittera uglavnom preselili, najčešće citiraju Zeit ili Taz, ovisno koliko su lijevi. Tako sam odmah saznao sve o njihovom magdeburškom teroristu, od motiva do povoda suludom činu. Saznali smo i da među opasnom krajnjom desnicom u Njemačkoj vlada Mishima kult, ispiti muške hrabrosti i okrutnosti od dječačkih dana, kult tjelesne snage, a poznato je da je iako oženjen Mishima bio dobro poznat u homoseksualnim krugovima, nešto kao bivši vođa austrijskih neonacista, šefica AfD-a za razliku od njih je čista lezbijka, a svi su deklarativno za brak kao stup društva. Riječi bez djela za Mishimu nisu ništa, Mishima je nakon neuspjelog državnog udara u korist cara izvršio ritualno samoubojstvo. Saudijac je pak bio ogorčen različitim odnosom prema sirijskim i saudijskim izbjeglicama, potonjima je u domovini prijetila smrt, a njemačkoj diplomaciji je najvažnije održati dobre odnose s moćnom saudijskom, pa su tako i ovog, poslije suludom deklarirano desnog ubojicu ispitivali dan prije čina u policiji u sporu na prijavu saudijskih vlasti.
Bila je i polemika oko želje majke ubijenog devetogodišnjaka da se njegova fotografija s punim imenom i prezimenom i par riječi o njemu dijeli društvenim mrežama, neki iz mog društva su to napravili, neki ne. Kod nas koliko sam primijetio svi površno prate Index, ne zbog kvaliteta, nego brzine mijenjanja vijesti i živih prenosa prosvjeda i sličnog. Lijeve i desne, liberalne i konzervativne medije mi nemamo, dobro sam se nasmijao kad mi je bivša kolegica jednom kontrirala, a narod.hr :D.

Jučer smo obilazili supermarkete, javili nam da je stigla dijabetička "mokra" hrana za Jina, pa onda smo o istom trošku nabavljali i osnovne namirnice za nas. Jin i ja bi običaju čekali vani, nije ovo Zapad, u Trstu smo vidjeli druge pa i mi ušetali s Jinom čak i u onaj Spar u centru, poslije sam vidio za to mjesto donekle normalnu zabranu (miris hrane zna uznemiriti naše prijatelje), ali nitko nije reagirao, nitko ništa ne primjećuje. Uostalom obojica volimo s distance promatrati užurbane i uznemirene ljude.
Drugarica je jučer bila relativno zadovoljna ulovom, naročito jednom "lovinom". Po prvi put smo u supermarketima naletjeli na domaći neretvanski limun. Ove godine ga nismo ni probali, rijetko ga je bilo za naći, a onda po nebeskim cijenama. Pamtim da sam konstatirao, tko ga je probao, sjećat će ga se, isto kao što se dogodilo s onim kvalitetnim dalmatinskim pršutom, sad shvaćaš da je od ovog što se prodaje kao takav kvalitetniji jeftiniji Parma iz Trsta, pravi paški se još može naći, ali ga dobro zamjenjuju znatno jeftiniji livanjski i neki nizozemski i tako to, da ne nabrajam dalje, meso neću ni spominjati. Ja sam odmah pitao umjesto veselja kao iskusni znalac na području tržišnog gospodarstva, je li "fake" ili skup "ko svetog Petra kajgana", ona je odgovorila, prošao je osnovnu provjeru, tu vjerojatno znaju moji blog prijatelji, zagrebe se malo po površini i uglavnom se ne možeš prevariti, istina primijetio sam da neke iz uveza znaju naparfemirati, pa mirišu skoro kao limun od Annabonni, te zaboraviš na provjeru, događalo se. I zbilja je ovaj neretvanski pravi i čak jeftiniji od onog iz masovnog uvoza, očito su se neki novokomponirani hrvatski trgovački meštri prevarili, nije to pršut ili vino da baš može stajati, pogotovo netretirano kako se reklamira, a naša država u tom sektoru kontrole još kako tako funkcionira.
U školstvu ni sigurnost kao ni išta drugo ne funkcioniraju i o tome više otkako sam izvan sustava neću pisati, suosjećat ću s bijesom kolega koji se još bore, zbog ove tragedije, davno sam još pisao, čak nesmotreno otkrio o kojoj školi se radi, danas bi me se zbog toga moglo tužiti, kako sam prošao, želeći se kao županijski sindikalni povjerenik držati protokola, znači prošao sam uzduž i poprijeko nekoliko katova veće osnovne škole, tražeći kancelariju ravnatelja ili barem zbornicu, za prijaviti županijski sastanak i presicu u toj istoj školi za nekoliko dana. Na kraju sam naletio na spremačicu koja je izašla iz jedne prostorije razgovarati na mobitel i ona mi je, ne prekidajući razgovor. pokazala prstom smjer, sreo sam samo tajnicu, rekla mi je, budite bez brige, ne trebate ostavljati broj mobitela, možete tu sastančiti u školskoj knjižnici, reći ću školskoj sindikalnoj povjerenici, ako nešto iskrsne da Vam javi. Uostalom trebali ste telefonski najaviti svoj dolazak pa bi Vam i ravnateljica možda našla termin (neću napominjati da se na javno navedene telefone nitko nije javljao). Što mislim o našem školstvu sam napisao i dijagnozu dao u postu izdvojenom ovdje na blogu iz 2014. godine, stvari su se nakon ministrovanja Divjakice i Fuchsa samo još drastično pogoršale...Tamo me nekad cool bloger Plastic u opširnom komentaru kritizirao da svi dijagnosticiraju, nitko ne nudi rješenja (čitanje s nerazumijevanjem zovem ja to), a jedna divna kolegica, koja sad već duže živi vani napisala, što za slučaj od jučer potpisujem, nezadovoljstvo se pretvara u bijes ili nešto tako, ne da mi se ponovo čitati.

"Kad pojedinac osjeća zajednica posrće..."
Aldous Huxley

Zanimljivo da su ovih dana, ne snalazim se dobro u vremenu, stalno u nekim obavezama, blogerica Annabonni i prijatelj kojeg sam spominjao u zadnjem postu, skoro istovremeno citirali Fromma, on na svom FB profilu. Fromma osjetljivije duše sve više ponovo čitaju, aktualan je kao u trenucima kad su njegovi tekstovi nastali. Nije daleko u umijeću prorokovanja budućih sad već sadašnjih društvenih nevolja ni Aldous Huxley, kojeg sam pak nanovo iščitavao drugim povodom, ali suština je ista, a nepogrešivo se osjeti promatrajući užurbanost ljudi u predblagdanskom vremenu.
Meni su pak nabili KBC termine u zadnja dva dana. UZ termin zakazan prije pola godine prolongiran je za ravno sat vremena na licu mjesta, dovoženi su hitni slučajevi u ležećem položaju. Jučer sam kod retinologa na pregled još ranije zakazanom od ovog za UZ, došao u 7.30, pola sata prije termina i početka radnog vremena, bilo je već ljudi, ali odmah sam primljen i pregled je počeo, u 8 i 5 sam već bio gotov te žurio na zadnju injekciju te vrste, savjesni djelatnici su nevjerojatni i spašavaju sustav. Već sam nakon kratkog razgovora, poslije nezadovoljavajućeg rezultata pregleda, potpisao mladom specijalistu suglasnost za ulazak u program eksperimentalnog liječenja s injekcijama nove generacije, poslije sam guglao, u SAD su s tim krenuli 2022, meni je tretman predložen samo za ovo zdravije oko, za drugo se očito ne isplati trošiti društveni novac, beroši žive u komunizmu, njima svakome sve prema potrebama, nama demokracija, sloboda i kapitalizam.
Većini pacijenata u bolnici se ne žuri, mladi standardno bulje u mobitele, nađe se neki veseljak srednjih godina koji glasno galami da ga je poslao uvaženi primarijus taj i taj, takve iskusne sestre rutinski šalju u drugu zgradu, iz koje će ih vjerojatno opet dobrano živčane vratiti ovdje i život ide dalje kao da se ništa bitno ne događa, tako se tu očito i umire. Ja sam primijetio da je i bor na hodniku ukusno kićen, fotkao sam ga i stavio na novi, konačno uspješno otvoreni FB račun s identičnim podacima kao na hakirsanom prvom, Annabonni koja obično ne čita samo naslov foto albuma, u kojem se bolnica ne spominje, je komentirala da je sterilno kao u bolnici, znači uspjela fotka :D.