Nachtfresser

Zanimljivo je koliko precizno moraš postavljati pitanja umjetnoj inteligenciji da bi onda, daljim ciljanim pretraživanjem ponuđenog došli do željenih podataka. Par postova prije sam objavio post u kojem je između ostalog video s nastupom Grace Slick na Woodstocku. Gledajući pažljivo po ne znam koji put meni dragi video s omiljenom pjesmom, a znajući da je objavila autobiografiju, do čijih djelova možeš doći na netu, ako znaš postavljati pitanja, u jednom momentu mi je palo na pamet da je vjerojatno i napisala kako se osjećala za vrijeme nastupa i jesu li nastupali pod utjecajem droge ili alkohola. I zbilja, uspio sam doći do preciznih opisa.
Prvi dan koncerta je pljuštala kiša, Grace i dečki iz "Jefferson Airplane" su se zabavljali u udaljenom motelu i nisu išli za tim. Grace je odabrala bijelu odjevnu kombinaciju, helikopter je došao po njih nešto prije 21 sat navečer kad su trebali nastupiti i sletjeli su blizu pozornice. Zatim slijedi doslovno noćna mora koju je Grace opširno opisala, suprotstavljajući svoj opis idiličnom opisu koncerta organizatora, prisutnih i većine izvođača. Prve stvari koje su na licu mjesta saznali je da koncert dosta kasni i da neće nastupiti u zakazano vrijeme, da moraju čekati i da WC za izvođače više nije u funkciji. Uglavnom čekali su cijelu noć, cijelo vrijeme se nije mogla opustiti pazeći da netko na zaprlja njenu bijelu obleku, pušila je jako puno, iako zbog glasa pazi na to pred nastupe, piše, za osamnaestogodišnjake u publici kojima valjanje po blatu nije nikakav problem atmosfera je bila zbilja fantastična, ona je tad imala 29 godina i nije joj bilo svejedno gdje obavljati malu nuždu, pogotovo u toj obleki, niti je bila ravnodušna prema sve većem kašnjenju i odgađanju nastupa. Što se droge tiče organizator je osigurao za izvođače raznovrsnu ponudu, sve pretincima odvojeno jedno od drugog. Kaže da na sebe ipak paze pred nastupe, budući da je konačno rečeno da su na redu u šest ujutro nakon raznih heavy izvođača, netko je predložio da ušmrkaju malo cocaina za ostati budni. Tu je slijedila sljedeća nevolja, jer su greškom ušmrkali LSD, to su u jednom momentu svi shvatili po djelovanju za vrijeme nastupa. U jednoj pjesmi je Grace bila za klavijaturama, ali ju je sviranje bas gitarista toliko zanijelo da je jednostavno usred pjesme prestala svirati.
Nitko od inače strogih glazbenih kritičara nije primijetio sve te greške niti napukli glas te previsoke tonove i u povijesti je ostalo sve zabilježeno kao njen najuspješniji njen nastup, bila je sveukupno neponovljiva htjela ona to ili ne. Kritički Grace spominje i doživljaj publike i euforiju koja nema veze sa stvarnim životom, no ne može zanijekati da se nikad na jednom mjestu nije okupila tolika koncentacija rock velikana.
Zanimljivo je pitanje na jednom domaćem portalu, je li Thomson brojnošću posjetitelja nadmašio Woodstock, mislim da je to kao na političkim izborima, ovisi tko broji glasove, na Woodsock je masa njih uspjela proći besplatno, to se u kod hrvatskih biznismena ne bi moglo dogoditi.

Prijelomna vijest- imamo karticu! Nema je po specijaliziranim radnjama, nema na Njuškalu, nema takve ni na Amazonu, ali ta zastarjela može se naći na blogerskom oglasniku, kolega se odmah javio čim sam u postu oglasio drsku krađu, opisao o čemu se radi i danas je bila primopredaja.



Naravno morao sam odmah isprobati funkcionira li, perfektno, nismo se stigli dovoriti smije li selfie na blog, pa onda, najsigurnije je crno-bijelo, dame i gospodo blogeri Gogoo i Nachtfresser. Pokušao sam ga nagovoriti da skrenemo barem preuzeti dio već spakirane torte, ali humanist je hitao dalje.



Za svaki slučaj za uvjeriti se funkcionira li još jedan osobni selfie uz prigodan tekst iza sebe koji nisam u potpunosti ulovio:



Moje stube i mjesto gubitka tako rijetkih kartica:

"Moje slike jadikuju, mogao bih praviti nijeme filmove; već godinama nisam čuo nijednu riječ."

P.P.Pasolini po Nicolasu Bornu



Radije šutim nego bježim
Nikamo
Ni nikad.

"Put neumjerenosti vodi u zamak mudrosti."
William Blake

Jedan od naših najznačajnijih filozofa dvadesetog stoljeća uspješno je branio dosta teško branjivih teza, između ostalog da ne postoji povijest umjetnosti. Naime u umjetnosti je teško govoriti o nekom kronološkom rastu i napretku, štoviše ciklično se javljaju razdoblja dekadencije i nazadovanja, ja bih dodao što Grlić onda nije znao, da se eto taj proces umjesto "kraja povijesti" i politički upravo odvija, tako da se po tome umjetnost više ne može smatrati ekskluzivnom.
Nisam o tome mislio danas filozofirati nego opisati svoj glazbeni razvoj, od možda objektivno boljeg do moguće lošijeg. Tako sam ja u završnim razredima gimnazije već slušao Led Zeppelin, Uriah Heep, te Wagnera i Liszta koji su doduše zauvijek ostali, jer su od klasike ostali avangardisti, s kojima se doduše lijepo družiti, ali nisu baš za slušati. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih za razliku od većine "dogmata" iz mog društva uhvatio sam priključak punku i novom valu, u Sarajevu su novi primitivci, a u Rijeci Paraf i Termiti mi bili i generacijski bliski. Počeo sam studirati germanistiku, već sam imao kontakte s njemačkim anarhistima pa sam pratio i gradsku gerilu u Njemačkoj i Italiji, te su nakon nastupa na "Rock against Racism" Clash stekli kultni status kod mene, međutim majicu koju je frontmen nosio nisam uspio nabaviti, a bila mi je želja.



Glazbeni razvoj se pred kraj studija promjenama "ekipe" te stila života kretao u neobičnom smjeru, te sam uz praćenje prije navedenih scena dospio najdalje u prošlost popularne glazbe, oduševio se scenom i prije hard rocka, Jefferson Airplane i naravno kraljica psihodelije Grace Slick, povijest koja se razvija naopačke. Njima se oduševio i moj vareški komšija (tamo sam završio gimnaziju) Čombe, koji živi u Puli, te neke nove cure, pa je tako nastala i uzrečica"Ma tko će ga znati, idi i pitaj Alice"...

"Zato je bolje da sada stanete
I obnovite sve vaše ruševine,
Jer mir i povjerenje mogu izvojevati pobjedu,
Unatoč svim vašim porazima."

Plant-Page: "Pjesma useljenika" (prijevod NF)

Univerzalna poruka ratnicima uz betlehemsku svijeću mira. Naravno drugi interpretatori će tumačiti da pjesma slavi vikinške ratnike, i oni koji u borbi padnu završiti će u veličanstvenoj Walhalli, bloger Sewen je u komentaru jednog drugog mog posta spomenuo da je boravio u istoimenoj dvorani slave kod Regensburga, ti drugi interpretatori će naravno drugu strofu istrgnuti iz konteksta.
Sve dok smo u situaciji da su u većini vulgarni interpretatori svega od književnosti do povijesti, a ljudi blizu svog biološkog kraja vode najveće svjetske sile i orgijaju zabavljaju se igrajući svoje zadnje velike nepredvidive igre s ulogom milijuna ljudskih sudbina, a predstavljajući se kao mirotvorci, sreće za svijet nema. Takvom vremenu svjedočimo.
Krivci za sve nikako neće biti oni milijarderi koji od bahatosti ne znaju kako bi se eto jutros zabavljali, nego isključivo drugi i drukčiji.

Vrijeme je napraviti pauzu sa škakljivim temama. Površni ljudi, a takvi prevladavaju u svim skupinama i miljeima, mogu vrlo lako steći dojam da ne držim ni do kakve tradicije, nije baš tako. Imamo veterinarku svog izbora, naravno bivša učenica, do nje ipak idemo autom, nije najbliža, najpoznatija nam čak blizu stanuje, ali iza izbora stojimo. Danas smo išli po posebnu hranu koju Jin troši kao glavne obroke, naravno uvijek se malo i šverca, za doručak ga sirom budim i mamim do zdjelice, naravno to nisu moji gorgonzola ili roquefort, meki nepikantni su zastupljeni u našem ritualu. Kad idemo veterinarki u "Njušku", tradicionalno se zaustavimo za kruh u popularnoj pekari, a ispred je često i teta s domaćim voćem i povrćem.



Danas smo nakon zbilja dugo vremena odlučili usput i ručati vani, ponesene su i Jinu bobice, a i vodu ionako uvijek imam u torbici. U "Marunu" je najbolji, odmah ću naglasiti, banjalučki ćevap u gradu, ja ga jedem u kombinaciji sa šiš ćevapom, a imaju i lijepu bašću...Toliko da se hejteri mogu šprdati s ćevapima kao izborom



Naravno gastro vrhunac je slijedio kod kuće, torta se od sinoć hladila, ja sam tople ostatke testirao još sinoć, ali blizu savršenstva je tek danas, ne topi se samo krema u ustima, puno je tu sastojaka mada sve izgleda jednostavno.



Nalazi markera i UZ su još jednom bili oke, odličan izgovor za opako griješiti...

p.s.
@gogoo: Imaš odgovor ispod prethodnog posta...

Laibach u Jajcu link

Laibach su povodom proslave dana zasjedanja AVNOJ-a (praznik bivše države) nastupali u Jajcu u dvorani u kojoj se to zasjedanje održavalo. To je bilo iznenađujuće jer su bivšoj državi nakon ispada u Zagrebu (projekcija felacija preko Titove slike) bili u nemilosti, imali zabrane nastupa, a režimski ideolozi su ih proglasili bendom s nacističkom ikonografijom što i nije bilo daleko od istine. Na otvaranju ovogodišnjeg koncerta se frontmen i vođa sastava simbolično ispričao zbog tog ispada mrtvom predsjedniku, sve to prepričavam naravno s njemačkog portala (link gore), koncert je mogao početi s projekcijama iz života u bivšoj državi u pozadini, te sportskim uspjesima (vježbanje Miroslava Cerara npr. na konju s hvataljkama, za koje je osvajao zlatne svjetske medalje) kao i sletovima ne samo jugoslavenskim nego i sjevernokorejskim gdje su Laibach kao prvi zapadni bend trijumfalno nastupali. Kad se atmosfera zahuktala pjevač je zagalamio: "Smrt fašizmu!", publika je zborno oduševljeno uzvratila :"Sloboda narodu!" i tako par puta i onda je sagalamio "Sieg!" (prvi dio njemačkog nacističkog pozdrava "Sieg heil!", no cijela dvorana je umjesto nasjedanja na foru prasnula u smijeh. Na kraju koncerta umjesto mirnog razlaza zadovoljnih ljudi, slijedilo je novo iznenađenje koje nitko nije očekivao, psovanje publike uz tekst pjesme kod nas manje poznatog kantautora Damira Avdića (prilažem pjesmu sa zagrebačkog koncerta, tko ne čuje dobro tekst i bolje mu je), autora koji danas izaziva sablazan kao Laibach nekad i rijetko tko je siguran "što je pjesnik zaista htio reći".



p.s.
Otvoren je novi trgovački centar u susjedstvu, ajde barem su pustili grafitere da oslikaju zidove. Prilažem drugu fotku nakon što mi je lopovica ukrala karticu na kojoj naravno nema nje), prva još nije za javnost, već je pao mrak je slika ne baš bistra. Ispostavlja se da je kartica tehnološki zaostala i jako ju je teško nabaviti pa eto ideje čitateljima bloga za praznični mi dar (danas sam fotkao s posuđenom drugaricinom, ispada po trgovcima da smo te kartice samo nas dvoje koristili, kartica je
xD-Picture card (fujifilm najbolje, ali nije bitno)

Razvojni proces

Najprije su voljeli svoje misli
i svoje ljubavnice
sretno

Onda su voljeli svoje misli
i svoje ljubavnice
nesretno

Onda su otkrili
da ih mrze

Onda ih više
nisu mogli prepoznati

Onda su otkrili
da ih uopće nisu ni imali

Onda su voljeli svoje misli
Na svoje misli
i svoje ljubavnice

Onda su počeli svoje misli
na svoje misli i svoje ljubavnice
držati besmrtnima

Onda su umrli

(1982)

Prijevod iz knjige Maleš/Karaman: Goethe u samoposluživanju

Erich Fried (1921-1988) je ovu knjigu napisao 1982. godine, iste godine mu je dijagnosticiran rak, nakon toga je više puta operiran dok 1988. nije nakon jedne od operacija i preminuo. Od nacista je kao židov pobjegao u London gdje je živio do kraja života. Bio je kritičar fašizma, kapitalizma općenito i intervencionističke politike tadašnjeg SSSR-a u svom lageru, kao i politike države Izrael.
Pokušao sam s umjetnom inteligencijom na njemačkom jeziku proćaskati o Friedu i interpretirati ovu pjesmu i inače kronološki rasporediti vrijeme nastanka nekih zbirki usporedo s događanjima u njegovom životu, dobio sam očekivano površne odgovore. Na moje izravno pitanje da li se sreo početkom sedamdesetih u Londonu s radikalnom ljevičarkom i kasnije gerilkom ili teroristicom, kako vam drago, Ulrike Meinhof dala je UI(KI) potpuno nesuvisle odgovore. Nije dokazano da je Ulrike Meinhof boravila u Londonu početkom sedamdesetih (naravno da nije dokazano kad je u to vrijeme bila u dubokoj ilegali kao najtraženija teroristica) i onda još blesavije, da se vjerojatno radi o zabuni jer je u blizini Londona živjela žena istog imena i prezimena. Erich Fried je više puta potvrdio da poznaje U.M. (teroristicu) i poimence je spominje u nekim pjesmama, moja poznanica tadašnja novinarka je boravila tad tjedan dana kao gošća u velikom Friedovom stanu i gotovo je sigurna da je jedna od prisutnih bila i najtraženija žena Europe. Izvori radikalne ljevice dostupni na internetu iznose pretpostavku samo da se ona u tom periodu krila u Londonu, no UI je očito programirana koje izvore smije koristiti.

Odlutao sam od ove moćne pjesme i njene interpretacije, koja mislim dalje nije ni potrebna, pjesme su kao i slike, u njima čovjek ili pronađe ili ne pronađe sebe.

Kao arhivska naravno moja ilustracija danas jedan berlinski javni zahod:

Južina je i histerična cvikata kuja
mi rano jutros ukrala iz fotića xD-Picture card
dao sam joj ga u ruke da se uvjeri
da je nitko nije slikao ružnu kao smrt
široku kao trokrilni ormar
nabildanu poput onog odvratnog lika jučer u Potjeri
mislio sam kartica ko kartica
samo da ne vrišti ranom zorom,
ali nije, nema tih starih od jedne gige u gradu
eh da je samo jedna časna koja laže
eh da glupost nije nova normalnost
jer kao što oni kažu:



Lopovi ne kradu
Ubice ne kolju
Mulci ne siluju
I krv ne liju

Nijedne nema bolje od naše policije

Lopove zatvaraju
Ubice kažnjavaju
Mulce miluju
I rane zalivaju

Nijedne nema bolje od naše policije

Ličnu kartu imaš
Zato šamar nemaš
Kod nas to je tako
Završi brzo lako

Nijedne nema bolje od naše policije

A ništa, valja nam s blogerom ap-plaćenici trenirati za šumu:

Napisali povodom 4000.posta prije 10 godina:

Prijatelju ti si rijetka zvjerka
okom svojim život mjerka
dodaš i riječ koju
iz dana u dan ko po loju
nižeš istine britke
ponekad vodiš naizgled uzaludne bitke
a kad tamo uvijek pobjeda je tvoja
zapisima tvojim imao sam čast
u knjizi da se s tobom nađem
da sebe u postu s tobom vidim
brojku ovu zaokružio si vješto
dokazao da riječ i slika znače mnogo
vidimo se opet jednoga dana
zaokruži brojku na pet i one nule
blog je s tobom pravi virtualni raj
uvijek je bilo budala i rata
ti vješto brodi svojom riječi
ne daj da te išta spriječi (Sjedokosi 28.12.2015. 13:46)

Iskreno, baš me nisi fasciniral.
Mislim da je toga tu 99 % smeća. Nemreš me fascinirati ni Tomasom, ni Ničeom, ni Kantom, ni piratima.Jedino kaj volim pogledati, tu,
su te guze sa Krka.
Velim, nemoj se ljutiti, ali, ono, tih par frendova sa Int. kaj su književnici, pa ono, ti si frend sa njima, pa stalno maltretiranje, indirektno, da kupiš njihova Djela.
Ooooooo, jebate, postoji iznad njih, svakoga, bar 1000000000 svijetskijih, poznatijih imena, pa mi na kraj pameti ne pada da kupim ikaj, a kamo li da čitam nekaj od njih.
Užas i jeza.
Ja to, onak, iskreno.
Ko s filmovima. Nemrem nabrojati ni 50 dobrih. Sve ostalo je smeće.

Ma možda sam u takvoj fazi.
Sam sebi se gadim. (alexxl 28.12.2015. 13:58)

Čestitam na tolikim godinama na blogosceni! Volim tvoju realu koju ispišeš i pofotkaš na svoj, poseban način. Puno puta na te surove, životne slike, umjesto da se zapitam, uhvatim se kako se smješkam. Koketiraš sa životom, ja to volim. Želim ti još puno postova, sve ima smisla ako ima nama. (O-da životu! 28.12.2015. 22:29)

Tvoj je blog dobar, pače, najbolji blog na blog.hr-u. Favoriziranje je normalno i kod blog urednika, kao i kod tebe, mene, ... kao pojedinaca bez bitnog općeg utjecaja. Jednako je tako uobičajeno da na kritiku gledamo osobno i u startu nedobronamjerno, dapače, želimo je eliminirati kako bi zadržali privid neupitnosti vlastite prihvatljivosti. Što nam manje vremena ostaje to nam je potrebno više i čvršća vjera, jer uz vrijeme više nemamo ni volje za nova saznanja, kamoli promjene. Kako god, super je kada se zamaramo tricama i kučinama. Sretno ti, ma što pod time podrazumijevao ;) (dražeN ;) 28.12.2015. 23:25)

Ah, vama muškarcima brojevi su taaaaaaako važni..... :P
Just kidding! Čestitam prijatelju! (windfuckersister 29.12.2015. 11:50)

Dobar si u odijelu :)
Nego, idemo dalje :) (exRegina 28.12.2015. 14:15)