Jučer popodne smo otputovali, navečer se išetali, proveli noć sijevanja munji i udara gromova uz psa koji nas unezveren i prestrašen nesvjesne pokušavao probuditi, ujutro neuobičajeno kasnili s prvom šetnjom.
Sve je išlo normalno, Jin je isprobao i toplinu mora i onda se dogodilo potpuno neočekivano i neubičajeno, zarobio nas je iznenadni plimni val na najužem cementiranom dijelu plaže bez mogućnosti uzmaka, s jedne strane more, s druge zid. Obojica smo pravilno reagirali, ja sam našao laganu izbočinu, taman da mi alpina tenisice ne preplavi more, a Jin me prvo zbunjeno gledao, da bi onda na moje zaprepaštenje, u trenutku kad se more već lagano počelo povlačiti, skočio unutra. Poslije sam otkrio moguću logiku, vani je bilo klizavo. Epilog, glava mu je ostala suha, meni čarape neznatno navlažene, kao da se ništa nije događalo, more se povuklo.
Kad smo se vratili iz šetnje vani je opet žestoko pljusnulo i ubrzalo nam odluku o povratku u Rijeku u kojoj smo se nakon pizze u Kraljevici počastili sladoledom i kremšnitom i saznali da je i tu bilo nevrijeme. Pred kućom je iz betona šikljala kanalizacija.
|