Vareš je mjesto u Srednjoj Bosni kroz koji teče rijeka Stavnja. Prije je bio poznat kao rudarsko središte, sad kao gradić postotno najviše iseljen u zadnjem ratu. Ja sam tamo proveo veći dio mojih predstudentskih i studentskih dana. Na fejsu imam preko stotinu poznanika i prijatelja, što raseljenih po svijetu, što nekolicinu što su ostali ili se vratili. U Rijeci se družim s Varešankom Dolores, njenom sestrom Mladenkom te Mladenkinim Tomom što je nedavno osvojio nagradu kao voditelj najboljeg antikvarijata u Hrvatskoj. Kod Dolores smo i jučer slavili Božić, gastronomski praznik, evo izdvojio sam ipak kolač rađen samo za mene.

Bili smo tamo
gdje druge samo slutimo
moj pas i ja
nije se odvajao od mene
niti bježao u nespokoj
nitko se nije čuo
nijedan pas nije lajao
samo čudno kreštanje ptica
nismo znali gdje smo
nismo bili sigurni odakle stižemo
ja vidio ništa nisam
on namirisao ništa nije
trebala je to biti jutarnja šetnja
pogubili smo vrijeme i prostor
ipak rubovi ceste su bili vidljivi
i nismo nestali
ovaj put.

A dan je utabano tradicijski počeo, mi smo planirali bakalar na gulaš ponijeti izvana ili naručiti dostavom, jer se drugarica ne osjeća najbolje, a nismo jučer znali za podjelu koji je organizirao grad Rijeka. Glede mene, ionako mi se ne bi dalo čekati u redu. Sinoć sam zavidno pratio na fejsu kako ga rade moj bivši učenik Rene i njegova bolja polovica i fotografski dokumentiraju to majstorstvo. Ipak iskrslo je, kako uvijek nešto iskrsne, nešto neodgodivo i u kavanu smo stigli prije zatvaranja, čistilo se. Gazda je kaže baš sve planirano za prije mini praznika potrošio, spremio je samo sebi komadinu odlično pečenog janjca, pogledao je gladne goste i to je uz odličan mladi luk završilo kod nas. Tako ovaj put nismo imali uobičajeni badnjak nego Božić prije Božića,
kojeg sutra uobičajeno slavimo, ako drugarici bude bolje, kod, znaju stariji čitatelji bloga, tete Dolores.



P.s.
Svako zlo roditeljima petardaša, te tiho i ugodno badnje veče u krugu najmilijih čestitim blogericama i blogerima želim!

U onoj državi su kolinje vezivali uz dan republike 29.11., ne znam treba li tu tražiti ikakvu simboliku. Meni su pak krvavice ili ćurke vjesnik prave zime, odnosno hrana koju vežem uz to godišnje doba, jako draga hrana. Svakakvih sam ih jeo, od dobrano ljutih jednog pokojnog virovitičkog profesora, ljutih ali jako ukusnih, do minimalno začinjenih ali ukusnih mojih obiteljskih predaka. Najveće razočarenje su mi bile u čuvenom fužinskom Bitoraju, ne sjećam se više što su u njih stavljali, blagi užas, dok su recimo u zagrebačkom Purgeru, tamo su u moje vrijeme sindikalisti jeli janjetinu ili teletinu, tamo su bile dobre, i oko hrane sam bio atipičan sindikalist, ja bih se u zimske dane dvoumio između dobrih tripica i dobrih krvavica.
Iranku koja je dobila najprestižniju svjetsku novinarsku nagradu već dugo pratim na twitteru i potvrđujem da je nagrada došla u prave ruke, nevjerojatan stil kojim su opisane svakodnevne drame. Tako joj je jedna novinarka poznanica privedena, ne zbog onog što je napisala, već zbog onog što bi mogla napisati, svima je jasno da ne podržava islamske milicije. Kad su čuli osudu svima je laknulo, "samo" 24 udaraca bičem i 6 godina zatvora.No zapadna propaganda je jako obazriva prema svakodnevnim zločinima tamo koji su valjda unutarnja stvar te države.

Jutros u šetnji s psom sam čuo jednu zanimljivu priču. Cura mi je pričala da su poznatom učitelju istočnjačkih vještina u dva dana ukrali dvije mačke i javno se time hvale po društvenim mrežama. Na brzinu sam išao provjeriti (moram ići raditi pa nemam vremena čitati mnoštvo komentara, al eto, vrag mi ne da mira da se post kuje dok je vruće), istina je znači. On je prijavio policiji, ukrale su mu aktivistice za prava životinja. Dok je bio na poslu nesterilizirane mačke su mu boravile u dvorištu privatne kuće, susjed je navodno obećao ustupiti snimke svojih nadzornih kamera kako ih se mami iz dvorišta, navodno su i same znale išetati, blizu je prometna cesta. Uglavnom argument registriranih prijatelja životinja je da mačke moraju biti sterilizirane ako ih se pušta van, priča se da su ove pokupile i odnijele sterilizirati. Životinje sad nakon nogometaša pune stupce, riječki gradonačelnik je objavio da grad odustaje od novogodišnjeg vatrometa,, što pozdravljam, Lidl objavio da neće prodavati pirotehnička sredstva, što još više pozdravljam. Pretpostavljam da će sredstva od vatrometa, tako se priča, biti preusmjerena društvima za zaštitu životinja, ne znam samo kojima, jel i onima s revnosnim aktivistima koja se zalažu za opću sterilizaciju milom ili silom.

p.s.
Sad jurim na posao, blogove posjećujem popodne.

Zbilja dosadno kiši, grozan dan nakon groznog tjedna. Vadio sam krv za markere, oba su znatno niže vrijednosti nego početkom godine, ne kužim te strelice, a nitko mi nema objasniti, dal je rezultat dosta bolji ili se mogu početi opraštati od svih. Umjesto da mi se o jednom trošku sve obavi, idući tjedan me jedno jutro natašte opet čeka obično vađenje krvi za ostale vrijednosti. Bio sam i na ultrazvuku, jedva pronašao gdje se to obavlja, opet ništa nisu objašnjavali, shvatio sam na osnovu nalaza da su mi neki organi manji od prošli put, ne radi se o spolnima. Sad čekam poziv preko pošte za pet minuta kod tete doktorice da mi objasni o čemu se radi i naplati. Znamo svi koliko pošta putuje i kolike su liste čekanja. Ipak počastio sam se barem hranom poslije svega, jedna od prednosti ulaska u EU je meni svakako da i kod nas mogu nabaviti original roquefort. Drugarica se pobrinula za slavlje za nepce nakon nataštnog dana.

Otišao je jednostavno najbolji bloger i to se slažem s onima s kojima se nikad niučemu nisam slagao. Imao sam čast 2013-2018 voditi s njim mail korespodenciju, sa širokim spektrom tema od života do fotografije u kojoj je nenadmašan, najzabavnije mi je bilo kad je dotjerivao neke moje fotografije, to sam samo njemu dopuštao, dokazujući mi kako bih s malo truda mogao biti i dobar fotograf. Imam u arhivi jednu odličnu fotku djevojke s psom, koja je bila meni za dušu i za koju je napisao da neće nikad objaviti pa neću ni ja. Linkovi za njegove blogove su istaknuti na naslovnici, a ja ću indiskretno objaviti jedan mail o bloganju. R.I.P.
p.s.
Crveno je on zaokružio, volio je moje postove o Virovitici, inače ni bloger FM iz posta nije više među živima...

GP Zagrebancije
pet, 6. svi 2016. 00:25
prima ja

Hej G,

Napiknuo sam nasumce neki tvoj post iz 2005. pa me, ne prvi put (ali nekako zaboravljam pa se uvijek čudim k'o pura dreku) iznenadilo/oduševilo/nasmijalo kako su ljudi tada komentirali postove.

Kao prvo - to su bili "Neku drugi klinci"... ne pamtim ih skoro uopće

Drugo - bilo je neke vickavosti (tada) u tome... Nekako imam osjećaj danas da je dolaskom "filozofije Like-ova" sve postalo puno površnije. Sad se po postovima "chat"-a - "cugerski" - brzopotezno... i od te hiperprodukcije ne vidiš stabla... pa nitko ne čita prethodnike... ni ikoga... a možda ni sâm post, tko zna.

I treće... iako taj jedan post nije neki uzorak (budem piknuo još kojega) čini (mi) se da po (citiram): "... ja se uglavnom smijem i tuborgujem... " nisi oduvijek bio "darker".

Eto toliko... poslijeponoćnih mudrolija...

Bok

G.

pljušti li pljušti
pas povraća
miševi se love na ljepak na tavanu
kuća se iz temelja trese
ljudi stavljaju škure na prozore
neki samo zavjese navlače
čuje se neko krckanje
termiti rade svoj posao
ostat će samo privid fasade
nitko više nije siguran
ipak sve smo okitili
slavimo dolazeće blagdane.

(Fotka s neta-mislim RTV Slovenija)

Čitam na netu, policija ulovila muškarca u parku pri mokrenju u 2.30 noću ili točnije ujutro, on je priznao te se branio, kasnije i na sudu, nakon što su mu napisali prekršajnu prijavu, da nikog nije bilo u blizini. Sutkinja mu je zbog još olakotnih okolnosti ovaj put oprostila, ali je morao platiti troškove postupka, mislim 300 kuna, ne da mi se ponovo tražiti.
Uvijek se sjetim davnih godina kad smo se vraćali s proslave pobjede u hotel na ekipnom prvenstvu u šahu u centru Banja Luke, ulovili našeg najstarijeg igrača pri inkriminiranoj radnji iza jednog stabla i pišu kaznu koju je na licu mjesta platio i usput pokazao rukom u pravcu mene, na drugoj strani ulice, naplatite odmah i za njega. Ja sam ipak bio bolje skriven i mislili su da se zeza.
Pohvalna je revnost naše policije, nulta tolerancija prema prekršajnim radnjama. Vodio sam jako puno ekskurzija i često se pojavljivao taj problem, posebno kod dugih noćnih vožnji tamo gdje nema odmorišta, vozači obično nakon moljakanja stanu tamo gdje ne bi smjeli, a i vecei u autobusima, ako su otvoreni, obično se zaključaju nakon prve velike nužde.
To nije nikakav balkanski problem, u Berlinu, gradu punom zelenih površina i u samom centru, prodaju i razglednice sa šalama na današnju temu. Jednom bivšem gradonačelniku to nije bilo smiješno pa je dao instalirati masu vecea na kovanice po gradu, no to nije riješilo problem, znam nekoliko osoba koje imaju fobiju od zaključavanja i radije će vani riskirati "sramotu" i kaznu.
Poseban problem smo mi u dužim šetnjama s psima, no ne bih širio temu, sretno je društvo u kojem je ovo očito jedan od većih problema.

Vani opako sijeva, nazire se i kroz škure, Jin srećom mirno spava.

Na fejsu me zatekla vijest, napustio nas je još jedan vršnjak iz vremena mladalačkog ludila. Nazivam prijateljicu koja živi u Rijeci, nema fejs, odmah konstatira, nazivaš me samo kad netko od naših ode, ispali tko je. Čikle nije bio iz najužeg kruga, on je i preferirao drugu vrstu glazbe. Ja sam slovio kao netko tko ima ponajbolji izbor ploča, ali nabavljam i svakako aktualno smeće. Jednom mi je zazvonio na vrata s "ulaznicom", tako smo zvali porez, ako netko dođe do tebe i treba te, nije novac bio u pitanju, i pitao, imam li od Donne Summer "Love tou, love you, baby", kad sam rekao da imam i to dužu necenzuriranu verziju, njegovoj sreći nije bilo kraja i zanimljivo, po tom susretu ga i najviše pamtim. Na fejsu sam vidio da se ne baš davno kandidirao na izborima, neka demokratska stranka, nemam pojma, ne pratim politiku u BiH u kojoj je ostao do kraja života. U ono vrijeme sam naučio jednu lekciju, za najlošije ploče što sam imao najviše sam dobivao, ne samo komercijalno, bilo je i toga, bio sam uostalom student, nego i nepatvorenu radost s druge strane.

I tako trošimo vrijeme uz utakmice i filmove, ja sad manje uz knjige jer primjećujem da su mi sve sitnija slova, s vremena na vrijeme, sve češće, čujemo da nas je još netko zauvijek napustio.

Išao sam guglati jer nisam bio siguran kako se piše ime pjevačice koju sam uostalom izuzetno rijetko slušao i to baš tu stvar, primjetio sam zanimljivost, oboje su preminuli u istoj godini života, za njenu smrt nisam ni čuo do danas.

Koji dan, prvo sam jutros tražio novčanik, a onda psa. Ne znam na što se sam sam se više iživcirao, a pas je mirno šutio, dok je novčanik bio tamo gdje nije mogao biti.

I život je proletio tamo gdje nije mogao biti.

Zalasci sunca su zadnja dva dana bili fascinantni, nije mi se dalo baš fotkati, kao što sam očekivao na instagramu je bilo više kvalitetnijih fotki nego što bi bile moje. Jučer je sve bilo podređeno utakmici, završio sam s poslom sat i pol prije pa sam s Jinom uspio obaviti drugu dnevnu uspješnu šetnju. Utakmica je završila bez golova, baš onako kako sam priželjkivao, nije bilo pucanja, samo dvije petarde na kraju. Jina je samo dva tri puta prestrašilo naše glasno navijanje, tu ipak nismo kalkulirali. Španjolska je isto tako izgubila baš koliko treba, kako mi je objasnio prije utakmica kolega koji prati nogomet, ne zato da izbjegne Hrvatsku, kao što to naši novinari pišu, nego kasnije, isto u ranoj fazi natjecanja, Brazil.
Kod nas u školi ne moraju, ali isto tako neke kolegice dolaze na posao u kockastim dresovima, poput prodavačica u nekim trgovačkim lancima kojima je to obaveza. Kad razmišljam o nogometu uvijek se sjetim i pokojnog oca svoje prijateljice kojem je noć prije smrti jedina briga u bolnici bila hoće li im se organizirati gledanje tadašnje utakmice, organizirano je. Problem je, pokušavam malo racionalizirati, naravno u meni, ni do čega, od svih tih manifestacija mi nije stvarno stalo, niti imam ikakvih stvarnih želja osim onih osobno sebičnih za prebroditi dan. Za našu reprezentaciju smatram da bi bilo dobro da igraju protiv Brazila, mentalnog sklopa radi, čak mislim i da ne bi bili bez šansi.