Jadranka Varga Nachtfresser

petak, 30.09.2022.

Kustošija je pala

Nisam ljubitelj nitijednog sporta, jedno vrijeme sam intenzivno pratio samo teškaški boks i umjetničko klizanje, i to samo žene i parove. U vrijeme njihovog berlinskog uspona sam prvi put upao u političke vode i družio se s piraticama i piratima, oni su na berlinskim izborima osvojili toliko mandata da nisu imali dovoljno ljudi za popuniti sva mjesta. U svemu su bili drukčiji, tako su npr. vikendom odlazili na nogometne utakmice i navijali za trećerazredne ligaše. Tako je jednom njihov klub igrao protiv berlinske Croatie i zna se za koga nisam ni ja navijao.
Danas je nakon svakodnevnog posjeta bolnici drugarica svratila do Plodina. Na obližnjem igralištu igrao je drugoligaš Orijent protiv Kustošije, a s obližnjeg parkirališta su po pljusku utakmicu uz piće pratili najvjerniji navijači i derali se preko prilično prometne ulice. U trenutku kad se kiša malo stišala, trajalo je to nepunih pet minuta, pridružili smo im se Jin i ja. Orijent je vodio 1 prema 0, bile su zadnje minute, navijači su na moje čuđenje bili zadovoljni, kako sam saznao Orijent je od početka prvenstva do danas dobio samo jednu, a izgubio isto samo jednu utakmicu, sve ostale su završili podjelom bodova. Danas je utakmica završila navedenim rezultatom, navijačka ekipa je prokisla slavila, jedino ja sam ostao tužan zbog mnogo važnije stvari, Jin cijeli dan nije uspio kakati, dodijala ta kišurina.




21:16 | Komentari (14) | Print | ^ |

nedjelja, 25.09.2022.

Doručak u kišno jutro

mokrih nogu se vratih iz šetnje s psom
i tenisice se raspadaju, ne samo ja
za jednog od ovakvih kišnih dana morisson se ubio
doduše u parizu, u rijeci to ne bi djelovalo romantično
ništa ne ide kako je planirano
dolaze dani južine, na poslu će me svi mrziti
kao što ja mrzim predaju nezavršenih partija šaha
jer stalno žurim nekamo ići
bez mene bi svijet propao ili barem par ljudi
koji se dosađuju sami sa sobom
priča mi bivša učenica da je ludara puna sretnih ljudi
naravno tu je i par onih nadrogiranih koji su se predali
ona je mršava, ispijena lica, u obleki ala hare krišna,
kažem joj uobičajeno da dobro izgleda, smješka se
na imanju na kojem živi puno je starih krava,
a ona mlada je već peti šesti put spremna umrijeti
kupila je grožđice i neke sjemenke u supermarketu...

više se ne uživljavam u tuđe nesreće
vrijeme je za doručak.



p.s.
mortadela, kačkavalj, kuhana jaja, feferon, kruh iz pekare, mislio sam otvoriti masline za dekoraciju, na kraju bi ispale viška.


11:25 | Komentari (17) | Print | ^ |

subota, 24.09.2022.

Nejavno



Sve očekuješ da će puk doći sebi, sad kad je prijetnja nuklearnim ratom sve realnije, jer za leadere nuklearnih sila imamo demokratski izabrane jednog luđaka i jednog poludementnog starca, koji se ne zna orijentirati u prostoru odlazeći s press konferencije, ono šipak, budale se bave budalaštinama, kao da su zadnjih godina odrasle na ovom blog servisu. Ljudi nemaju što jesti, žive u neljudskim uvjetima ako već imaju krov nad glavom, ali se zabavljaju europskim zakonom o zaštiti privatnosti koji ne razumiju u jedinom dijelu koji ih zanima, a to je fotografiranje na javnim mjestima. Ne, nisam odustao od fotografiranja osoba na javnim prostorima, ali nemam živce za muške i ženske blog budaletine, inače miljenike blog administracija, pa fotke više ne objavljujem ovdje. Tako je neki lik snimio na prostoru bivšeg kampa na Preluku jednu obitelj koja je parkirala kombikamper, onaj sirotinjski, izbacila najjednostavnije stolove i stoliće i uživa na suncu uz more, nikome ne smetaju. Tipu koji je objavio fotke na fejsu smeta što oni besplatno uživaju, za što ti isti sigurno nisu krivi. No u komentaru se javila jedna glupača, s tipičnim pitanjem dostojnim najblogera, jeste li tražili dozvolu na fotografiranje, znate da možete biti kažnjeni da su Vas ulovili, a dijete, očito da je na slici dijete, tu Vam je kazna po europskim zakonima koje je Hrvatska prihvatila, višestruko veća. Babaroga ne uzima u obzir da su osobe neprepoznatljive, slikane iz daljine, a i problematično je jel na toj jednoj sumnjivoj fotki uopće dijete. Proziva i admine koji su dopustili taj post, za divno čudo komentar su lajkale samo dvije osobe, a mnoštvo je komentiralo post. Razmišljao sam da li objaviti fotke snimljene jutros s mojih privatnih površina, zaboga, među putnicima iz kruzera ima vjerojatno dosta djece, neko se možda u trenutku snimanja čak tušira.



Stavljam i drugu fotku snimljenu s drugog kraja mog imanja, na kojem u slobodno vrijeme vodim svoj nejavni život, jedan detalj mi je upao u oči, ali nitko ionako više ne razmišlja o detaljima i finesama...


11:36 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 23.09.2022.

Cvjetni kraj dana



Nakon jednog od omiljenih jela uputili smo se jučer na sajam cvijeća, nakon dužeg vremena prošetali centrom grada. Na sajmu baš cvijeća i nije previše, ako se u njega ne ubrajaju slavonski sušeni specijaliteti i voće onih koji su znali prodavati i po tržnici. Mene se najviše dojmio preskupi domaći ajvar, koji sam preskočio. Malo sam ipak ulovio u kadar i cvjetnog šarenila.





Cijeli dan sam na kompu i virtualno u školi iako nemam nastavu tako da nemam volje nizakakvim mozganjem.


21:36 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 21.09.2022.

Pogledaj oko sebe, koliko jadnih ljudi

Pronašli smo u blizini, u centru grada novo šetalište. Jin je njuškao, njuškao i snjuškao. Naravno pitanje je samo tko će primjetiti zemljište i izgraditi nove nebodere.



Slijedio je nakon posla ručak, vrganji nabrani dan prije i teletina i prasetina od dva odnosno tri dana prije.



Završetak s neizbježnim slatkim. Što je situacija gora, više slatkog, veći trbuh, jednadžba jasna.



Sve oko mene gori, nastojim ostati opušten i održati ravnotežu, što pišu top blogeri, uvijek ima onih kojima je gore.


21:37 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 20.09.2022.

Gljive

Nakon obavljene jutarnje smjene i sekiracije jer s već 7 mjeseci pravomoćnom presudom ne možeš ništa ručak:



Zatim odlazak u Gorski kotar jer dok na blogu rastu lude gljive (Gindo na naslovnici, Daniela ponovo objavljuje), tamo rastu vrganji:




07:43 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 17.09.2022.

Počele padavine



Zahladilo i kiši. Nešto najgore što ti se u staroj kući može dogoditi, biti zatvoren.

Ljudi su se jučer po pljusku slili u trgovačke centre. I mi smo, Radenska na akciji, valja napuniti auto, sad sam u fazi kad samo to pijem. I tamo zatvoren u garaži dok čekamo drugaricu. Pokušavam da barem idemo bliže izlazu iz garaže, gdje barem ima nešto zraka, Jin neće ni da čuje, vani grmi i on je uznemiren, juri nazad u auto.

Raste trbuh, previše sladoleda jedem u zadnje vrijeme. Situacija na radnom mjestu još uvijek stresna. Tješi me da su braća Mann koje čitam i njihova djeca bili u emigraciji u mojim godinama, da je stariji Heinrich morao u Americi u sedamdesetoj raditi scenarije za holivudske filmove, mlađi bio ljut na njega što kasni s izvršavanjem obaveza, ne živi se od zraka.

Sve zbog luđaka Hitlera, ali i naše vrijeme obiluje luđacima, tko zna što nas još čeka.

Po novom zakonu o radu koji je u proceduri, zaposleni će moći ako žele raditi dvije godine nakon 65. ne oviseći o volji poslodavca. Znam tko neće željeti.


15:57 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 16.09.2022.

Ne vode svi putovi s Kozale

Danas nakon ranog laganog ručka, odlazak na Kozalu, dio gdje nisam do sad bio na županijski sastanak u talijansku osnovnu školu Belveder. Iako sam vrlo brzo napustio google rutu kuda trebam pješačiti, stigao sam pola sata ranije i napravio par snimaka. Ipak najviše mi se svidjela učionica u kojoj je bio sastanak u toj maloj simpatičnoj školi. Na povratku sam na osjećaj pokušao koristiti nekoliko prečica, ali svugdje su bili "mrtvi putevi" pa sam gubio vrijeme vraćajući se na staru cestu.




08:38 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 11.09.2022.

Naprijed naši



Prvi put valjda otkako smo prije pola godine doselili u novi kvart spustili smo se do tržnice, luke i centra, koji su, da stvar bude apsurdnija, sad skoro pa na dohvat ruke. U Mornaru smo kao nekad ručali teletinu i crni rižoto, no cijene nisu bile kao nekad, ostali smo u blagom šoku. Rižoto je skuplji od teletine i više od dva puta skuplji nego kad smo zadnji put jeli, 85 i 75 kuna su cijene, znači 22 eura. Ukusno je bilo, al neće nas skoro vidjeti. Češće će se jesti ono što nam je vlada namjenila, jela na bazi mljevenog mesa, mada mi se čini da prvi ćevapi koje sam jeo prije par dana u poznatom restoranu junetine nemaju u svom sastavu. Kupovni banjalučki iz dućana su bili sasvim u redu.
p.s.
Jučer je armada potrošila zalihe eksploziva spremne za slavlje prvog uspjeha s novim trenerom, koje je izostalo, al daj što daš, slaveći vaterpolo i plašeći pse, većina ni ne zna npr. koliko igrača je u bazenu, to sam davno utvrdio sa svojim učenicima.



21:11 | Komentari (17) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.09.2022.

Intermezzo



Nakon utakmice stupaju na teren pravi gospodari terena do sljedeće utakmice.

p.s.
Rijeka je dobila stranca za novog trenera.


21:24 | Komentari (14) | Print | ^ |

nedjelja, 04.09.2022.

Život u neboderu



Ja zapravo nisam očekivao da ću načinom života koji sam vodio dočekati ove godine. Sjećam se kako mi je bilo smiješno kad su me uvjeravali da upišem drugi stup štednje, glavni argument im je bila bolja mirovina, ma kakva mirovina, to je za ove zdravoživotaše. Ispalo je dobro za mene, mada još nije izvjesno da ću je dočekati.
Kao mladac sam bio dobar pjesnik, hvalili su me i poticali i oni najbolji. Zanimljivo da sam u jednoj pjesmi, imao sam petnaestak godina praktično predvidio gdje ću danas stanovati. Nisam predvidio da će kupljena kuća, odnosno gornja etaža s vrtom, biti tako stara, ali ostalo je pogođeno, daleko od vreve, odličan pogled na more, na kojem uzgred rečeno ovog ljeta nisam ni bio, pogled i s balkona i s terase.
Život u stambenoj zgradi smatram užasom no dugo nisam imao izbora. Iznad mog vrta, čim se pređe ulica, penje se do nebodera, više ih ima. Ponekad s Jinom i odšetam između njih, planski građene zelene površine su dobrano zasrane pasjim govnima. U neboderu mi je, i to na jednom od viših katova, živio prijatelj, posjećivao sam ga, to je bila katastrofa, osjećaj da moraš u blizini trpjeti tolike susjede.
Kuća je kuća, mada, prvo smo mijenjali nužno na krovu i sad se svako malo nameću novi nužni troškovi.



Na radnom mjestu još ništa nije jasno s brojem sati, al eto, dok se ima jedemo dobro. Zanimljivo kako su kad guglaš različiti recepti za pekarski krumpir i način pripreme, skoro da nema ni dva slična.



20:32 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>