|
|
|
Dan za loša stanja, to je valjda zbog nadolazeće promjene vremena. Više stvari me ražalostilo osim poslovičnog gubljenja u šahu, na koje sam imun kao na zajedljiva blog spominjanja. Imam taj stil igre da jedan dan gubim, drugi dobivam u serijama. Prvo jedna kolegica koju inače cijenim, ljuti se jer kontrole ljudi izvan škole dolaze samo njima mentorima i savjetnicima, prilično nekolegijalno, pa ja nisam nikad postavio pitanje zašto ti neki skupljači bodova i u ranijem periodu kod bivše ministrice znački imaju već dosta veće plače od onih kojima se ne da bakćati s administracijom, pa najbolja profesorica naše škole je otišla u mirovinu mizerne plaće i nikakvog zvanja, moraju vas kontrolirati da neki jebivjetar ne bi ušao u elitno društvo. I ja zadnje vrijeme poput vas enormno koristim projektor i tehniku, sve u duhu vremena, uostalom i lakše je tako. |
|
|
|
Prekrasan sunčan dan, grupa talijanskih turista je uz ručak buljila u more, pratilac ih je napalio s pričom, ako pažljivo gledaju, vidjet će današnju kontroliranu eksploziju mine u moru. Turisti u organiziranim grupama, svugdje po svijetu, dragovoljno glume budale. Jin pak cijeli dan glumi ljutka, jer mu ne dopuštamo da se svađa s lajavim susjedom, ljutnju je prekinuo samo s više nego obilnim ručkom, međutim odbio je popodnevnu šetnju, gospodin ne zna da sutra ustajem u ranu zoru, i neće biti one uobičajene jutarnje šetnje. |
|
Nedavno mi je Livia Less Nata komentirala da bi rado čitala arhivu, ali da ne funkcionira. Isto mi je rekla jedna riječka ex blogerica, te i radna kolegica koju su posebno zanimali kontroverzni postovi iz dalje prošlosti, ovaj blog kao što je poznato egzistira od davne 2004. godine. I ja sam dobio želju pogledati postove nekadašnjih blogera, no kod svih je opći nered s arhivom ili je uopće nema. Dva dana sam radio na poslu od kojeg živim, od ranog jutra i ništa nisam imao od dana, odradio sam jedino dremajući podnevne sjednice i liječnički pregled te sam jučer odlučio isto u polusnu iskušati davnu ideju i popraviti linkove na svom blogu, uspio sam, i sad svi linkovi pojedinačnih postova i favorita rade, te oni koji umiju malo razmišljati imaju na dlanu cijelu arhivu od početka lipnja2004. do danas. Obrisane fotke nekih par godina nisam brisao ni ja niti uredništvo, nego vlasnici alata za upload slika, banda koja se ovdje još reklamira, imagedrek i ostali. Zanimljivo kad sam na dnu došao do favorita, njih godinama nisam aktualizirao, blogerice su sve aktivne sem jedne, od blogera su svi ili obrisali blogove ili pomrli, da Euro ne bude sam dodao sam mu povratnika sewena, al kao što napisah, to ćemo još revidirati. Pogledao sam nakon toliko godina neke "sporne" postove, bilo je tu još zatucanijih komentara od stila postova ovih, koje i koji, su danas "glavne face" na blogu. |
Odlazimo polako, natenane. Bili smo zanimljiva ekipa, dečki koje ne zanima sport niti posjećuju teretane, cure koje se kupaju u trapericama da bi im se pripile uz tijelo i slijede nas u silovitoj nezdravici života. Dio nas je rano sagorio, obilježio i našu generaciju s mladim i lijepim leševima. Zanimljivo dio tih radikalnih još živi i ne izgledaju baš kao potpune karikature samih sebe. Uostalom Grace Slick, generacija sretnika prije nas, koji su obilježili povijest subkultura, još živi, dobro izgleda s 83 i još vitalno mozgari. |
|
Ne idem na obljetnice mature, bio sam samo na petoj, bilo je baš onako kako sam mislio da će biti i više se ne pojavljujem na tim događanjima. Naš pokojni Semper je čini mi se proslavio i pedesetu, pisao o tome, pa sam mu u sličnom stilu komentirao. Zadnja koju sam propustio je bila prošle godine, četrdeset i peta, nas tvrdokorne s pravom ovaj put nisu ni zvali. Već nas je dosta i pomrlo pa i u tom smislu nije to više taj razred. Ipak čuo sam, zanimljivo mi je to, umjesto predstavljanja je bilo, što je tko postigao u životu. E tu bih ja bio u svom elementu. |
Iz navike fotkam jela barem svaki drugi dan, a nekako sam u mračnijoj fazi pa nikako da dođu na red. Objavljujem za dane kad se ne bude moglo uživati u jelu, isto kao što mi se i danas sviđaju fotke s ludovanja u mladim dana, a sjećam se i užitka u dobrim cigaretama, kad god bih imao novca kupovao bih najbolje. |
"Smrt je besmisao, kao i život ostalom.", poantirao je junak najmisaonijeg Mešinog romana. S druge strane nesretni Nietzsche je lansirao poznatu formulu: "Amor fati", znači sudbinu ne samo podnositi kakva god da je nego je i voljeti, to je jedan filozof nazvao pozitivnim nihilizmom i u svom diplomskom radu sam suprotstavio Mešinom nihilizmu. |
Žurba kao i uvijek ujutro, oblačim se zadnji moment, zatežem hlače, puca remen, nemam vremena tražiti drugi, srećom sutra se svečano otvara nova fiskulturna dvorana, trebao bi doći i ministar, jedan razred zbog pripreme oslobođen nastave, vrlo brzo imam pauzu i jurim u centar. Tamo imam majstora, valjda registriran kao krojač, al radi sve moguće. Srdačno se pozdravljamo, kaže loviš žene, a mene zaboravio, koja te nevolja natjerala, kažem puko kaiš, on baci ovlaš pogled, ne smiješ prejako s njim doma tući, popij tu negdje pivu i bit će gotovo. Znam da mu to znači petnaestak minuta, odlazim do Žabice, autobusnog kolodvora, radim par snimaka ono s boka, odlučim ga nadmudriti, vraćam se nakon osam minuta, već dugo ne pijem, već dugo zbilja nisam bio kod njega. On već čeka, pitam koliko, kaže ma dat ćeš nešto kad budeš imao para, nek smo mi živi i zdravi. Pozdravljamo se, nema bojazni da će pasti hlače, dolazim prerano za sljedeći sat, gledam fotke i mislim, a možda koju i danas objavim iako na blogu podnose uglavnom eventualno fotke muškića. |
|
< | ožujak, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |