Nachtfresser

Dan za loša stanja, to je valjda zbog nadolazeće promjene vremena. Više stvari me ražalostilo osim poslovičnog gubljenja u šahu, na koje sam imun kao na zajedljiva blog spominjanja. Imam taj stil igre da jedan dan gubim, drugi dobivam u serijama. Prvo jedna kolegica koju inače cijenim, ljuti se jer kontrole ljudi izvan škole dolaze samo njima mentorima i savjetnicima, prilično nekolegijalno, pa ja nisam nikad postavio pitanje zašto ti neki skupljači bodova i u ranijem periodu kod bivše ministrice znački imaju već dosta veće plače od onih kojima se ne da bakćati s administracijom, pa najbolja profesorica naše škole je otišla u mirovinu mizerne plaće i nikakvog zvanja, moraju vas kontrolirati da neki jebivjetar ne bi ušao u elitno društvo. I ja zadnje vrijeme poput vas enormno koristim projektor i tehniku, sve u duhu vremena, uostalom i lakše je tako.
Drugo me rastužila stranica na fejsu o DDR-u, čiji sam stipendist dva put bio, naglašavaju loše stvari, samo da su originalno dedeerovske, poput loših cigareta koje se sad veličaju, novogradnje, ne znam jesu li mi gori naši neboderi i to, loše aute koji su eto postali kultni, plakate za novačenja u armiju, pored toliko stvari koje su bile super, poput rješenih stambenih pitanja za mlade, cjelodnevnih vrtića, FKK kulture, ma dalo bi se toga nabrajati, ali to smo uglavnom cijenili mi stranci. Rastužilo me u smislu promašenosti tog izuzetno lijepog razdoblja mog života, al što je jednom ovdje komentirao cjenjeni bloger, nikad ne treba zanemariti faktor mladosti.
Idemo na bitno, što je bolje danas, npr. za ručak tagliolini s tartufima i srnećim glašom: