Zatvoren je još jedan mali kvartovski dućan u susjedstvu, ovaj u slovenskom vlasništvu, i jako mi je žao. Svaki utorak bi kupovao iskošteni batak i zabatak za cijeli tjedan i Jin bi to svaki dan sa zadovoljstvom jeo, ponekad naravno uz dodatke za promjenu. Imali su i odlične celjske kranjske kobasice koje bih ja za sebe ponekad uzimao. Voditeljica dućana, iako relativno mlada žena, bila je starog kova. Kad bi vidjela da joj prodaja neuobičajeno dobro ide, a mene nema u uobičajeno vrijeme, sklanjala bi sedam komada mesa za mene u rezervni frižider. Zadnji put mi je najavila zatvaranje i predložila da uzmem još sedam komada i zamrznem, dok ne nađem novog dobavljača, ona još nije sigurna gdje će u gradu raditi, poslušao sam je. Zanimljivo, kad bi bili negdje na putu, pokušali smo Jinu nabavljati skuplji pileći file, uglavnom bi izignorirao ručak ili jeo, ako je baš bio jako gladan.
Kad se inače spomene Celje izmami mi obično osmijeh na lice. Jedan jedini put smo ljetovali u naturističkom kampu, i to najvećem i tad najpoznatijem, Koversadi, cijene su te nesretne godine u dijelu kampa bile za domaće goste prepolovljene, stranaca je uobičajeno bilo više, posebno Nijemaca, pala je istočnonjemačka granica, a mi smo bili po naturizmu tada vjerovali ili ne, najpoznatiji u Europi. Upamtio sam da su prihodi od golaća te godine bili 20 posto veći nego od tekstilnih kampova. Naravno sve je to uništeno, sad Italija koja tad nije imala nitijedan kamp zarađuje više od nas.
Smješteni smo bili u prizemlju, imali sobu s balkonom, da bismo došli do vrata sobe, morali smo zaobići cijelu zgradu i ulaziti s druge strane. Naravno smo se dosjetili i s plaže direktno preskakali na balkon. Prva susjeda nam je bila Celjanka, ispočetka nas gledala u stilu, zar se to smije, da bi na kraju i ona ulazila prekoračajima preko balkona. I tad najpoznatija slovenska glumica ljetovala je u Koversadi, e tu se nisam mogao suzdržati od indiskretnijeg pogleda.
Naturizam u Hrvatskoj nije praktično uništila samo klima u društvu i postepeno zatupljivanje istog, sudjelovali su i sami snalažljivi gosti. Nijemce iz bivšeg DDR-a je još tada čudilo i ljutilo da je tamo veliki postotak gostiju već praktično ljetovao odjeven. Većina je odjevena odlazila u dućan, dio ih je odjeven sjedio čak i u kafićima, inače se nose samo svoji ručnici i stavljaju na stolce, te slično. Na ručak i večeru bi svi dolazili itekako odjeveni i sređeni i to im je tek bilo donekle razumljivo, mada nije tako svigdje u svijetu.
|