Nachtfresser

"Osoba koja piše za budale uvijek je sigurna u brojnu publiku."
Arthur Schopenhauer

Schopenhauer nije pisao za budale, dokaz za to je da je nakon smrti brzo počeo padati u zaborav, imao je ipak sreću pa ga je nova filozofska zvijezda Nietzsche naveo kao jednog od rijetkih filozofa koje cijeni, što je ponovo pobudilo interes za njegovo djelo. Nije čudo da se sviđao Nietzscheu, jer je ovaj izvorno bio filolog i razumio je jezične finese i moguću višeznačnost njegovih pojmova. Na anglosaksonskom i hrvatskom jezičnom području je i jednostavan naslov "Die Welt als Wille und Vorstellung" zahvaljujući zadnjoj riječi različito prevođen (predodžba, predstava, ja sam čak vidio i ideja, što je ipak teško prihvatljivo). Problematično je uostalom što je Schopenhaueru istočna filozofija bila mnogo bliža od zapadne i neki njegovi pojmovi su očito bliski također višeznačnim indijskim izvornicima, recimo jedan od ključnih pojmova "maya" i Nietzsche nešto drukčije razumije od svog prethodnika.
Što se tiče uvodnog citata, pretpostavljam da bi kolega koji već par dana nedostaje, naš Blumi, nadam se da je dobro, komentirao nešto u stilu, skoro svi će se složiti, s tim da vjerojatno nitko sam sebe ne smatra budalom.
Dekoncentrira me TV iz susjedne prostorije i spominjanje romana "Zbogom oružje". Inače lako ignoriram TV, ni sad nije zvuk ništa glasniji nego obično, ali čim političari spominju dobru književnost mora biti opaka manipulacija u pitanju. Jučer sam rano ujutro prije odlaska u KBC čitao zanimljiv intervju s aktivnom visokom časnicom ukrajinske vojske, ofarbana je kričavu doslovno plavu boju, u spavaonici je s pet podčinjenih vojnika. Upravljaju dronovima blizu prve crte, i što mi je bilo zanimljivo šalju na prvu crtu i hranu dronovima. Zanimljivi su mi bili i manipulativni dijelovi tog spontanog intervjua s ukrajinskom odlikovanom heroinom i idući u odlučni i teški boj u KBC sam razmišljao kako oblikovati tekst o tehnikama manipulacije, odlična tehnika za otklon misli od onog što mi je slijedilo. Sve je prošlo sretno i bezbolno, termin mi je bio u 8, došao sam na red nešto prije 11, za razliku od dijela izuzetno nervoznih pacijenata ja sam bio miran, jer sam znao da zahvate ne vrši mladi prepotentni brzotrz s kojim sam jednom imao ozbiljnih problema.
Odmah nakon skidanja flastera išli smo na drugaričin zakazani pregled, a onda, prirodno u supermarket. Zatim veliko iznenađenje, baš razmišljam koliko je na tu heroinu i njeno junaštvo utjecalo samospaljivanje oca na trgu i pogibija muža na frontu, to je novinarka samo usput navela, kad čujem "E moj profesore, koliko je svijet mali.", preda mnom gromada od čovjeka isto časnik, pukovnik američke vojske, moj bivši učenik, sad na odmoru ovdje, pred mirovinom, 48 godina mlad, komunicirali smo chatom prije par godina, krenuo je bio u generalsku školu, kad ga je pokosila korona, a i javile su se posljedice ranjavanja u Afganistanu, u praktičnom dijelu falilo mu je vođenje još jedne bitke. Naravno sređuje teren za povratak u Hrvatsku, Istra je najvjerojatniji izbor, mada zanimljivo razmišljanje, raspitivao se zbog dvoje djece o srednjim školama i po podacima koje je dobio tu su Zagreb i Rijeka kvalitetniji, a obrazovanje i zdravstvo smatra izuzetno važnima, pa svi zajedno još nisu donijeli definitivnu odluku. On ima i doktorat iz povijesti, zanimljivo u raspravama koje smo vodili i prošli put i sad uglavnom ispada, iako smo prirodno na suprotnim stranama barikada, da imamo izuzetno produktivne rasprave, obojica uvijek naučimo nešto jedan od drugog, nebitno što to ne može funkcionirati na blogu, ne mo9že nažalost ni u realnoj politici.