Prije par godina sam pisao o jednom nepoznatom pjesniku i davnom druženju s njim te ga imenovao. Javila mi se gospođa koja je post pronašla preko Google tražilice i napisala da je zanima ak što još znam o njemu, istražuje njegov lik i djelo, a na tražilici se spominje samo u kontekstu Bregovićeve krađe njegove pjesme i u mom postu. Danas sam dobio povratnu informaciju, 2003. je pronađeno u stanju raspadanja njegovo tijelo, odavno je bio napušten i od žene i kćeri, općina ga sahranila, sad eto ide akcija da mu se obilježi spomenik, ipak je bio veliki pjesnik.
Ponosan sam bio 2002., pamtim godinu zbog brojeva, u tražilici tko je upisao "Barbara Bitenc" mogao je naći i moju pjesmu o dotičnoj pisanu na njemačkom jeziku i objavljenu na zajednici red7. Zajednica je u međuvremenu ugašena i nestala je s tražilice, mogla se samo saznati sad preko iste da je osoba tog imena i prezimena poginula 2.10.1992. u Sarajevu, podatak koji se i danas može naći skinut, mislim sa servisa bloger.ba. Sad se može izgooglati i neka nova živa osoba istog imena i prezimena koja ima i fejs profil.
Barbari Bitenc, toj poginuloj, je učiteljica svojevremeno bila Milena Kauzlarić, rođena na sutrašnji dan, koju Google tražilica, danas sam provjerio, ne prepoznaje, iako su mi osim Barbare barem tri osobe koje su me dodale na fejsu, te jedna mama sadašnje učenice, pričale sve najbolje o njoj kao svojoj bivšoj učiteljici. U tom Varešu u kom je svojevremeno podučavala radila je npr. isto još uvijek hvaljena Rasema Hasanagić, njemački mi je predavala odlično Mahira Zečević, a zadnju večer dosad u Varešu, dosta prije rata, sam proveo u društvu u kojem je bila i Barbara, možda je i to znakovito.
U Opatiji je bio lijep sunčan dan, pikantnije fotografije s javnih mjesta uz more danas ne objavljujem.
|