Nachtfresser

Serviran mi je u diskusiji Thomas Berndthard i njegov tekst o fotografiji, između ostalog da je fotografija najveća nesreća dvadesetog stoljeća, o fotografiji koja umiva ljudske živote i stvara u ljudima iluzije da su sretniji, zadovoljniji i manje propali u svom jednom i jedinom životu. Berndhardta sam čitao na preporuke prijatelja i profesora koje je uglavnom očarao. Meni je bio težak u originalu, a neupotrebljiv u hrvatskim prijevodima pa sam ga uglavnom zanemarivao, no ovo je pojačalo moj prvi dojam o njemu kao umjetniku pretjerivanja, to mi je uostalom tu i najsimpatičnije. Pretjerivanje je kad napiše da Austrijanci mogu birati samo između crvenih i crnih svinja, postoji tamo ljudi koji ne spadaju u te ladice, čak i kod nas, nas znam nekoliko, pa je svakako i pretjerano njegovo generalno pljuvanje po fotografima s kojim se ipak u nekim dijelovima i slažem. Ako neko misli da ja fotkam život kakav želim da je u debeloj je zabludi i ništa ne razumije, ako kod mene preovladavaju fotografije straga to je vjerojatno ipak zato što je tako jednostavnije snimiti prirodnu fotografiju, a fotke en face koje su mi super često ne smijem objaviti jer je osoba jasno prepoznatljiva, a stramota je što pokazuje na javnom mjestu super sise.
Danas sam već bio na tržnici i piću s doktorom bivšim učenikom, sad žurim s postom i nisam posve zadovoljan izborom krčkih fotografija koje objavljujem al što je tu je, ionako mi one koje su trebale biti najbolje i najmoćnije nisu uspjele. Najslađa fotka je ipak opet riječka.