Ljudmilu sam upoznao prije 17 godina, radila je na kratko u jednoj od mojih bivših škola. Bila je nešto starija od mene, uvijek zakopčana do grla, nosila je velike demode torbe i ne bi bilo šanse da se počnemo družiti da je svi nisu tako napadno izbjegavali. To je pak siguran način da se mene privuče. Čudno mi je bilo i to da prilično loše govori hrvatski, ali sam u razgovoru polako otkrivao da je prošla puno svijeta i da dosta zna o temama koje su me onda zanimale,studentskom pokretu, gerili i terorizmu u zapadnoj Europi. Malo me zbunjivala ta hladnoća i proračunatost.
Zadnji dan škole sam proveo u koleginoj vikendici, u društvu povjesničara i arhivista, uz pečenu jaretinu i neizbježno pivo. Dotakli smo se mnoštva tema, saznao sam kako su neki od najglasnijih nacionalista, recimo čak ustaša, bili dugogodišnji suradnici jugoslavenske tajne službe. Odlutao sam u mislima, nije mi bilo baš previše zanimljivo, dok jedan arhivist nije spomenuo njeno ime. Priča je ovakva : živjela na tri kontinenta, suradnica pitajbogakoliko tajnih službi, ljubavnica Fidela Castra, nigdje se nije dugo zadržavala.
Pogrešno je locirao mjesto na kojem je ovdje radila, pa mu samo djelomično vjerujem.
< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |