Nachtfresser

Ljudmilu sam upoznao prije 17 godina, radila je na kratko u jednoj od mojih bivših škola. Bila je nešto starija od mene, uvijek zakopčana do grla, nosila je velike demode torbe i ne bi bilo šanse da se počnemo družiti da je svi nisu tako napadno izbjegavali. To je pak siguran način da se mene privuče. Čudno mi je bilo i to da prilično loše govori hrvatski, ali sam u razgovoru polako otkrivao da je prošla puno svijeta i da dosta zna o temama koje su me onda zanimale,studentskom pokretu, gerili i terorizmu u zapadnoj Europi. Malo me zbunjivala ta hladnoća i proračunatost.
Zadnji dan škole sam proveo u koleginoj vikendici, u društvu povjesničara i arhivista, uz pečenu jaretinu i neizbježno pivo. Dotakli smo se mnoštva tema, saznao sam kako su neki od najglasnijih nacionalista, recimo čak ustaša, bili dugogodišnji suradnici jugoslavenske tajne službe. Odlutao sam u mislima, nije mi bilo baš previše zanimljivo, dok jedan arhivist nije spomenuo njeno ime. Priča je ovakva : živjela na tri kontinenta, suradnica pitajbogakoliko tajnih službi, ljubavnica Fidela Castra, nigdje se nije dugo zadržavala.
Pogrešno je locirao mjesto na kojem je ovdje radila, pa mu samo djelomično vjerujem.