subota, 11.06.2016.

Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici



Zapravo starosti se nadao nisam
napisao sam doduše negdje s dvadesetak
pjesmu "Stari hipik" i dosta predvidio
jedino nemam baštu s cvijećem
tko je mogao pomisliti da ćemo imati
lopovski kapitalizam
i da će mi bolesnog starog opelješiti
lešinarske kurbe i da neću imati
što naslijediti, toga prije nije bilo.

Zapravo neki iz ekipe su nas iznenadili
prešišavši nas koji smo se baš trudili
u toj trci samouništenja.
bilo je tu i vješanja, ratnih pogibija,
pogibija na motorima onih najspretnijih
a ja sam omamljen iskočio s jednog
koji je nepogrešivo jurio u ambis
i nisam znao što se dogodilo
sigurno te netko iz drugog smjera zabljesnuo
da, mora da je tako bilo.

Zapravo tko bi mogao pomisliti
da ću ostariti tako pristojan i fin
izbrijane glave poput nacističke stoke
s komunikativnim frazama "Recite!" "Izvolite!"
"Ma ne, Vaše dijete nema problem."
da ću u krugu ignorirati najbolju travu
među ljudinama na marihuana marševima
jer ja eto ni ne pušim više.
Pitam se u stvari, čemu još i
zašto svejedno ljudima još smetam,
jer mene ovo vrijeme ni najmanje ne zanima
i samo se trudim ignorirati ga.

Zapravo još uvijek marširam
ali to nikog ne zanima
jer sam odjebao sve funkcije i priznanja,
a starci anonimci su poput jesenjeg lišća
nevidljivi i slabošuštavi pod čizmom novog vremena
primjećuju ih samo histerično uplašene mame
s dječicom uzgojenom za kaveze.
Drugi su igrom slučaja otišli
sjećam se napušenog razgovora o zadnjim željama
baš nikom nijednu ispunili nismo,
bez brige, ja sam se svoje odrekao,
patetične iz nekih drugih vremena.
21:32 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.